PAPIRUS EGERTON - IZGUBLJENO EVANĐELJE DVOJNE TRADICIJE

Papirus Egerton 2

Pod ovim imenom krije se mali fragment od svega nekoliko rečenica grupiranih u četiri odlomka. Četvrti odlomak potpuno je fragmentiran, te ga je veoma teško, ma i približno rekonstruirati, posebno što su ovdje kanonske podudarnosti najmanje. Na prvi pogled primjetljive su jasne relacije prema kanonskim evanđeljima, i to posebno: odlomak 1-verso, Rasprava s pismoznancima u relaciji prema Iv 5:39-47; odlomak 1-recto, Ozdravljenje gubavca, u relaciji je prema Mk 1:40-44 i prema odgovarajućim odlomcima Sinoptičara; odlomak 2-recto, Porezni novčić, ima samo male podudarnosti s odlomkom Mk 12:13-17. Već ovako na prvi pogled primijećujemo nešto zanimljivo. Očigldno je da je PE 2 ostatak izgubljenog i nama iz drugih izvora nepoznatog evanđelja. Odlomci o ozdravljenju gubavca i poreznom novčiću, količinom podudarnosti ukazivali bi da se svakako radi o evanđelju iz tradicije Sinoptičara. U oba slučaja radi se o odlomku koji nema paralela kod Ivana. Međutim, treći odlomak, rasprava s pismoznancima, iz izdvojene je ivanovske tradicije, bez paralela Sinoptičara. To stavlja ovo evanželje između obe kanonske, inače nespojive tradicije. No analizirajmo podrobnije pojedine odlomke.

Uspordna tablica kanonskih evanđelja i Papirusa Egerton 2 pokazuje pojedinačne podudarnosti odlomaka s obe kanonske tradicije.Krenimo redom:

Rasprava s pismoznancima jedna je od nekoliko sličnih zgoda u evanđeljima, gdje Isus suprotstavlja svoje učenje tvrdim i pravilima okovanim, licemjernim stavovima pismoznanaca, Farizeja i Saduceja (usp: Mk 2:6-12; Mk 3:20-30; Mk 7:1-23; Mk 11-27-33, uz odgovarajuće podudarnosti Sinoptičara, a jednako tako i Iv 8:1-11).

Pripovijest o ozdravljenju gubavca, koja je većim dijelom sačuvana u prvom fragmentu PE 2, nalazimo kod sva tri Sinoptičara: Mt 8:1-4; Mk 1:40-45; Lk 5:12-16, te je ispričan na jednak način. Utvrđujući podudarnosti između sva četiri rukopisa, između samih Sinoptičara, te nezavisne podudarnosti Lk i Mt (bez Mk), uočavamo da je osnovna priča najpotpunije ispričana u fragmentu PE 2. Štoviše, čitav odlomak ovog rukopisa podudara se sa Sinoptičarima:

"...Ali ako ti želiš, ja ću se očistiti." I Gospodin mu reče: "Hoću, budi čist." I odmah nesta gube s njega. A Isus mu reče: "Idi, pokaži se svećenicima i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije i ne griješi više..." (nap: u Italici su dijelovi koji su jednaki kod sve trojice Sinoptičara).

Uočavamo da je čitava osnovna priča ispričana u PE 2 prenesena kod Sinoptičara, ali značajno proširena. Tako prije riječi "Idi, pokaži se svećenicima...", kod sva tri Sinoptičara stoji upozorenje: "Pazi, nikome ništa ne kazuj, nego...", što Mk poantira odlomkom koji slijedi:

"(45) Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud."

Zanimljivo je da ovaj odlomak izostavljaju Mt i Lk, mada zadržavaju prethodno upozorenje kojemu taj odlomak daje svrhu. Ne znamo što se dalje događa u odlomku izgubljenog evanđelja PE 2, ali uočavamo da ovdje Isus zaključuje riječima: "... i ne griješi više." (usp. Iv 5:14). Također, prije riječi "...Ali ako ti želiš, ja ću se očistiti." , prethodi rečenica koje nema kod Sinoptičara, "Učitelju Isuse, dok sam putovao s gubavcima i jeo zajedno s njima, i sâm sam se zarazio gubom.", dok kod sinoptičara gubavac dolazi 'niodakle'. U rukopisu PE 2 gubavac Isusu "pristupi govoreći", u Mk "klekne i zamoli", a kod Lk i Mt "padne ničice i zamoli". Ovaj razvoj svakako treba posebno komentirati. No prije toga još nešt, uzimajući u obzir da se ipak radi o prevodima, ponekad i višekratnima, uzeo sam kraću rečenicu koja se javlja u sva četiri rukopisa: "Ako hoćeš, možeš me očistiti.", te u njoj izlučio podudarnosti na grčkom originalu. Mt i Lk podudaraju se doslovce. Podudaranja Sinoptičara su značajna, ali je još značajnije da razlike koje se javljaju između Mk i Mt+Lk opet Mk približavaju Egertonu. Ovo nam daje naslutiti jednu posebnu Markističku tradiciju u kojoj se smještava izgubljeno evanđelje Egerton. Samo je još pitanje u kojem odnosu prema Mk?

Slično je i sa zgodom o poreznom denaru, koju dosljedno donose sinoptičari (Mt 22:15-22; Mk 12:13-17; Lk 20:20-26), ali opet, kao i zgodu o gubavcu, ne i Ivan. Zgoda o poreznom novčiću, međutim, gotovo je identična kod Sinoptičara, odnosno, sama se priča prenosi doslovce, sa svim elementima. Nešto je različit uvod, što je uobičajeno, te objašnjivo kontekstom u kojem se u pojedinom tekstu priča nalazi. Međutim, u izgubljenom evanđelju PE 2 priča je temeljito drugačija, te ju tek nekoliko rečenica i fraza veže uz odgovarajući zgodu kod Sinoptičara. Provokativna strana priče u PE 2 je tek naslućena: "Došavši k njemu, iskušavahu ga i ispitivahu, govoreći...", dok je kod Sinoptičara ovom poklonjena znatno veća pažnja. Posebno Mt i Lk razrađuju pravu zavjeru s ciljem da Isusa optuže za izdaju. Lk: "Vrebajući na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj." Ovaj konspirativni ugođaj koji je kod Mk već naslućen, sasvim izostaje kod PE 2.

Na kraju poznatog odlomka iz PE 2 Isus navodi citat iz Izaije (Iz 29:13), čega nema u ovoj zgodi kod Sinoptičara. Međutim, Izajiin navod ipak nalazimo kod Mk 7:6; Mt 15:7-8. Nije nam poznato kako je Isus odgovorio u PE 2, ali svakako da se i ovdje može očekivati jedna od inačica njegovog dobro poznatog navoda na temu "Caru carovo" (Mt 22:21; Mk 12:17; Lk 20:25; Tm 100).

Na vrh stranice!