Lutka sa naslovne strane
Balogove slike su na određeni način skandalozne: gola, savršena tijela žena, često miksana sa geometrijskim simbolima oktaedra, pentagrama… tantrom. Cijela ta priča vuče porijeklo iz kultova razdoblja mlađeg Hinduizma, štovatelja ženskih božanstava - što je jedna od najmarkantnijih struja u indijskoj vjerskoj tradiciji; unazad petnaestak stoljeća. Naravno, današnji položaj žene i njene psihologije pomalo su opsesija Balogova rada: on slika prvenstveno za ‘žensku polutku mozga’: muški dio publike pogled vjerojatno zadržava na oblinama i asocijacijama koje izviru iz detalja tijela, lisica i lanaca - dok će žena cijelu priču proživjeti drugačije. Žene sa slike jednostavno nisu objekti, one su samosvjesni subjekti koji teže oslobađanju, orgazmu. Balog se moći i ljepoti ženskog divi, ali ih se i plaši.
Muški princip volja, dok je ženin mogućnost, u sretnom slučaju dolazi do oplodnje, trenutka stvaranja. Paradigma slike ‘Eva nad Armageddonom’ i ‘Primalni krik univerzuma’ (ulje na platnu) ozbiljna su promišljanja filozofije: Kabbale.
Iz preddgovora samostalnoj izložbi crteža i kolaža, Križevci 2001., autor Petar Babić
Djevica na oltaru
Nije to podilaženje neobrazovanoj svjetini, već upravo suprotno, vlastito pročišćavanje do gole pribrane jednostavnosti – do jednog nosivog i opipljivog, erotskog štimunga: do tijela lijepe žene i intervencija produktima masovne potrošnje. Možda nam baš to i treba: oslobađanje od velikih priča i halabučenja o bjelosvjetskim temama. Balog se vraća nepretencioznom individualizmu i iz toga on izvodi warholovske Playboy-žene koje nacrtane vrlo realistično, prema uzusima pop-kulture, izlažu svoje obline i uz pridodani element: CD-a, hvarskog pijeska ili razbijene čaše; pričaju jednu sitnu priču iz njegove, naše, ženske svakodnevice. A bez takvih sitnica, nema sreće, svijet se i sastoji od upravo tih lijepih sitnica koje nam se svakog tjedna (ne)dogode. Od sitnica su satkani snovi. Da bi se do toga došlo trebalo je upravo 'provariti' one Balogove muške i masivne teme prijašnjih faza, presložiti misaone i emocionalne zalihe, i iz tog procesa odbaciti 'viškove' koji su zakrčili jednostavnost i ležernost crtačke intencije. Gorak je to put, jer svi mi težimo jednostavnosti i najboljim rješenjima koja nas najbolje odražavaju, ali se često teško oslobađamo natruha vremena, teško odbacujemo i priznajemo vlastite krive putove; a počesto i ne možemo prihvatiti jednostavnost – čovjeku kao da je svojstveno kompliciranje i bježanje od transparentnosti. Zasigurno mnogi trinaestogodišnjaci skrivečki crtkaraju upravo ovakve i slične crteže, sve dok im odrastanje na određen način ne otruje onu djetinju zadivljenost i fatalizam pred fenomenom ljudskog, ženskog tijela.
Iz preddgovora samostalnoj izložbi crteža i kolaža, Daruvar 2002., autor Petar Babić
Pjesma nad pjesmama
Kada se susretnemo s djelima Zdenka Baloga i kad promišljamo o njegovom autorskom opusu naći ćemo jedan zajednički motiv, motiv erosa žene, ženstvenog, ženskog tijela. Ti motivi idu od imaginarnih scena povezanih s mistikom i ezoterijom, do motiva suvremenog karaktera koji u sebi nose Pop-art prizvuke. Te je radove Balog oslikavao u klasičnim likovnim medijima ulja na platnu, ili u mediju proširenog crteža u spoju s kolažem. U novim radovima Balog počinje koristiti medij fotografije. Taj uspješni transfer mogli smo zamijetiti na prošlogodišnjoj izložbi članova Križevačkog likovnog kruga u Likovnoj galeriji Križevci. Balog, inače povjesničar umjetnosti ima za razliku od mnogih njegovih kolega, likovno obrazovanje koje je stekao na Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu, i tu treba tražiti njegovu opredijeljenost prema likovnosti i likovnom izrazu. Nesumnjivo je i to da je na njega utjecala i generacija s kojom se školovao od kojih su neki poznata imena Hrvatske i svjetske likovne scene poput Vlaste Delimar, Mirka Ilića i Igora Kordeja. Balog je u tom okruženju upijao izvanredna vremena „Novog vala“ koji je ostavio značajnu ostavštinu u glazbi, „Novog kvadrata“, revolucije na strip sceni, imao kontakte s grupom „Šest autora“ koji su tada proširivali granice suvremene umjetnosti u nas. Oblikovan time Balog je usvojio urbano-liberalni duh koji je donio u Križevce i koji nam pokazuje kroz svoje djelovanje u Križevcima, ali istodobno je oblikovan i tradicijom koju je usvojio kroz studiranje povijesti umjetnosti i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu. Ali dosta o liku, treba nešto reći i o Balogovom djelu. U svojim prijašnjim djelima Balog je prikazivao imaginarne žene čija je lica i tijela pronalazio u časopisima, na Internetu, a odabir je bio specifičan njegovom ukusu, a i temi kojom se je bavio, što je naročito došlo do izražaja u djelima koje je predstavio na izložbi „Lutka sa naslovne strane“ u prostorijama Matice hrvatske u Križevcima. Sada, na ovoj izložbi, a kako smo imali prilike vidjeti, i na godišnjoj izložbi „KLK-a“njegov motiv je realna osoba, njegova životna partnerica. Mnogima će se to činiti hrabro ili kontraverzno, i zbog motiva i zbog intimnog karaktera djela, jer mi živimo u okruženju rastezanom između tradicije i suvremenosti, između konzervativnog i liberalnog, između tabua i slobodnog izražavanja sebe, što je vidljivo i u reakcijama na neka djela njegove školske kolegice Vlaste. Balog je u ovim djelima slikar, on se ne služi provokacijom kao sredstvom umjetničkog izraza nego se vodi djelima starih majstora poput Rembranta, Rubensa i suvremenijeg Renoira, koji su za razliku od mnogih suvremenih autora pristupali s poštovanjem prema ženskom aktu. Balog koristi likovne elemente u kompoziciji svoji fotografija, koristi kontrast svijetla i sjene, naglašenu plastičnost i teksturu, pokret i gestu. Takav način rada je čest u mnogih fotografa koji svojim fotografijama dokazuju da je to medij vrijedan istraživanja, i promišljanja, i ne služi samo za dokumentiranje nego je iskoristiv i u umjetničke svrhe. Ono što je isto tako vrijedno napomenuti je da iako Balog snima fotografiju digitalnim putem, on je ne obrađuje i dorađuje kompjuterom nego ju stvara i programira u tijeku snimanja, što nije čest slučaj kod digitalne fotografije. Kao što nam je već svima poznato, u suvremenom društvu postoji tolika opsesija naglašenom seksualnošću koja, uz politiku vrišti po kioscima, na televiziji, Internetu i drugim medijima. U takvom ozračju žena postaje objekt koji prodaje novine i časopise, gdje se prirodnost zamjenjuje silikonom, a ljepota senzualnosti i erotičnosti žene zamjenjuje eksplicitnom pornografijom što model degradira i pretvara u objekt niskih strasti.
Iz preddgovora samostalnoj izložbi fotografija, Križevci 2009., autor Saša Živković
