PRILOZI ZA ATLAS TOPONIMA SJEVERNE HRVATSKE
Uvod
Na početku ovog priloga dužan sam naglasiti da toponomastičkim pitanjima i problemima pristupam s aspekta povijesne znanosti, a ne kao jezikoslovac, te me imena mjesta zanimaju kao komparativna povijesna grada. Stoga će se moj pristup mjestimično razlikovati od pristupa toponomastici specifičnog za jezikoslovce onomastičare. Imena geografskih pojmova, toponimi, imaju svoj povijesni razvoj, te ih možemo pratiti kroz povijesna vrela, a donekle rekonstruirati njihov nastanak i prethodni razvoj. Ovisno o prvotnom (najčešće opisnom) značenju pojedinog toponima, slutimo čemu je izvorno pripadao, prirodnoj geomorfološkoj formaciji ili intervenciji čovjeka u prostoru prilikom njegova naseljavanja. Ranije je uočeno da se toponimi rijeka (hidronimi) najčešce javljaju kao izvorni toponimi koji se naknadno izjednačuju s naseljima, posjedima i sl. Proučavanje podrijetla imena rijeka, odn. voda općenito, hidronima, posebna je poddisciplina toponomastike, čija je važnost u činjenici da je hidronim najčešće pratoponim gradu ili posjedu, koji su se razvili uz rijeku. Tako je slučaj s npr. imenima naselja Koprivnice, Orehovca, Glogovnice, Čazme, Bednje itd. Pored rijeka tu su i druge geomorfološke formacije, brda (oronimi), izrazite formacije ravnica i dolina, šume, itd.: Ravna gora, Kozji hrbet, Lepoglava, Završje, Dugi dol. Šume, opet predstavljaju poglavlje za sebe, jer vrsta drveta bez premca je najčešci korijen kasnijeg razvoja toponima: Dubrava, Jales, Jagnjedovac, Cerje, Koprivnica, Erdovec, Gyékényes. Srodni ovoj grupi toponima su oni koji imaju zoološko podrijetlo, te jednako kao učestalost određene vrste vegetacije ukazuju na prisustvo pojedine životinje: Komarnica, Žabno, Mačkovec, Sračinec, Farkaševac, Medvednica. Iapk, odmah na početku napominjem da su životinje, stvarne, slično kao i mitske, često bile heraldički ideogram imena obitelji, pa nekad prisustvo imena životinje zapravo ukazuje na patronimik
Među toponime čije podrijetlo očitavamo u čovjekovom boravku spadaju hagiotoponimi, patronimici, odn. imena naselja, posjeda itd., čije je podrijetlo u imenu roda, rodonačelnika, odn. istaknutog člana roda, te na kraju kolokvijalni toponimi. Hagiotoponimi redovito će ukazivati na postojanje crkve pojedinog sveca: Miholec, Mihovljan, Sesvete, Ladislav, Ðurdevac, Lovrečina, Dijaneš. No zbog učestalosti lokalnog štovanja određenih svetaca pojavljivat ce se u složenicama koje pobliže odreduju lokalitet: Sveti Petar Orehovec, Sveti Petar Čvrstec, Lemezentgyorgy (Sveti Juraj Lemeš - Ðurdic). Patronimici odreduju posjed obzirom na porodicu koja na njemu boravi, odn. koji su njegovi vlasnici: terra Ysani, terra Bogedani, terra filiorum Hegen. Vlasništvo se takoder može odnositi na nekog dužnosnika, crkveni red i sl.: Božjakovina, terra Prodani, Prepuštovec, Biškupec, Kustošija, Remetinec, Pavlin Kloštar, Špansko. Konacno spomenimo veliku grupu toponima koji nekim općim svojstvom obilježavaju naselje ili manju stambenu aglomeraciju. Ovamo brojimo opce i cesto ponavljane toponime: Nova Ves (isto Nova Vas), Novi Marof, Majur, Majurec, Gmajna, Purga, Harmica i sl.
Sljedeća analiza pristupa odabranim toponimima kroz njihovo povijesno pojavljivanje, njihovo značenje, kronološki razvoj kroz vrela, te zaključke koje iz ovih podataka možemo izvesti. Razumljivo je da se ne radi o cjelovitom spisku toponima, čak niti o spisku koji bi po bilo kojem kriteriju odabira pretendirao da bude potpun, nego o odabranim primjerima.
Neki toponimi sjevernohrvatskog prostora
BEDNJA: Prvenstveno hidronim, rijeka Bednja izvire podno Trakošcana i tece kroz Zagorje, tvoreći dolinu u kojoj su se smjestili Lepoglava, Ivanec, itd., ali i naselje Bednja, gdje se nalazi sjedište istoimene župe, koju najraniji izvori nazivaju Trakošcan. Dolazi od 'badanj', u znacenje, posuda za vodu, oblika poput pola bacve, stoga tipican hidronim . U rjecnicima redovito . Rijeka je dala imena dvjema župama, u prvom popisu 1334., župa sv. Petra 'de Beegna' (danas selo Sveti Petar kod Velikog Bukovca) , a u drugom popisu iz 1501., ponovo ista ova župa, a pored nje se i stara župa Trakošcan naziva jednostavno Bednja . U vezi s toponimom Bednja takoder Bedenec, selo kod Lepoglave, Bednjica, selo kod Višnjice, Bedenjak, brijeg kod Ivanca itd.
CIRKVENA: Selo i župa nedaleko Žabna. Spominje se od pocetka 13. stoljeca kao hidronim, a od kraja 14. stoljeca spominje se i župa istog imena. Obzirom da se kasno javlja crkva u Cirkveni moguce je da etimologija imena nije izvedena iz rijeci 'c(i)rkva'.
ČANJEVO: Spomenuto je kao posjed, isprva kao zemlja uz istoimenu rječicu, pusta i nenaseljena , ali već istovremeno spominje se i rod Čanjevačkih. Posjednik Čanjeva postat će neki Nikola sin Ivana. Početkom 14. stoljeća spominje se 'Emericus filius Farkasii nobilis de Chanou', a kasnije više puta Čanjevo kao posjed, rod, odn. hidronim. Podrijetlo imena nejasno, budući se istovremeno spominje i rod i posjed, moguće je da je bilo koji drugome dao ime. Tek u 16. stoljeću spominje se 'castrum Chanyo' , pod kojim se nalaze sela Krayachewecz, Wyzoko, Zudowcz, Prezechno, Koztanyowcz.
ČAZMA, ČESMA: Mada je prvi puta toponim spomenut u vezi s imanjem , izvorni je toponim rijeka. Danas se rijeka zove Česma, kako su se izvorno zvali rijeka i naselje, odn. imanje. Čazma je sve do turskog osvajanja 1552. znamenita posebno po svom zbornom kaptolu, koji je uz zagrebački bio najugledniji crkveni subjekt, posjednik bogatih imanja i locus credibilis za pohranjivanje privatno- i javnopravnih isprava. Poput Bednje, već značenjem je tipičan hidronim, česma = izvor pitke vode. Kod ove etimologije zbunjuje orijentalno, tursko podrijetlo riječi, kad imamo nesumnjive izvore o postojanju toponima davno prije nego što očekujemo asimilaciju turcizama. Da li je moguća veza perzijskoga kao indoeuropskog jezika srodnog baltoslavenskoj jezičnoj grupi?
ČVRSTEC: Raštrkano selo u blizini Križevaca i istoimena župa. Najprije se spominje kao hidronim, a kao župa spominje se u popisu župa iz 1334. godine. Kao posjed često se spominje zajedno s posjedom Koruška, s kojim cini vlasnicku cjelinu.
DRAVA: Hidronim 'Draus' zabilježen
je još u antici , te je otada u raznojezičnim vrelima pretrpio tek minimalne
prilagodbe. Schedelova 'Kronika svijeta' iz 1493. u dva konteksta spominje
Dravu, prikazana je na karti europskih država, a spomenuta je u opisu
ilirskih i štajerskih zemalja. Zanimljivo je da je na karti zabilježena
kao 'Drava fl.', a u tekstu kao 'Trawn' .
Ima razloga pretpostaviti da je toponim predrimski . Autori u našim rječnicima
različito tumače podrijetlo imena 'Drava'. Klasični enciklopedijski rječnici
, Belostenec i Jambrešić , ne upuštaju se u tumačenje podrijetla,
ali oba navode hrvatski i latinski oblik imena, Jambrešić, dapače i njemački
i mađarski. Akademijin rječnik donosi opširnu natuknicu, te iznosi mogućnost
da se u korijenu krije slavenski 'drijeti' ('derat') . To nije prihvatljivo,
obzirom da isti rječnik navodi i Plinija, koji još u 1. stoljeću bilježi
latinsko 'Draus'. Čini se da ovu zabunu potencira hrvatski oblik 'Derava',
zabilježen u 16. stoljecu . No već Mažuranić odbacuje takvu mogućnost,
te ovaj osamljen slučaj smatra naknadnim prepoznavanjem riječi u imenu starijeg
i različitog podrijetla . Valja napomenuti da je barem istovremeno, odnosno,
čak tridesetak godina ranije, uz inačicu 'Derava' u hrvatskojezičnim izvorima
dokazano i pisanje 'Drava' , te stoga treba odbaciti svaku spekulaciju oko
toga da bi 'Derava' bila išta više od jednog osamljenog slučaja
i maštovitosti pisara.
Skok vjeruje da je ime predslavensko i predrimsko, te navodi Alessia, koji
ime smatra 'mediteranskim'. Uz manja međusobna neslaganja, autori su ipak
suglasni u osnovnom, da se hidronim 'Drava', pojavljuje u pisanim izvorima
od 1. stoljeca Nove ere, te je od onda nepromijenjen. Korištenjem se
širi na čitavu regiju i puk (Podravina, Podravci), daje ime pritocima
(Dravinja, Dravica ), naseljima (Dravograd, Dravci, Dravski Križ, Dráva
Szentes, Drávasztára), itd. No u podrijetlo imena, dalje od
nabacenih slutnji, navedeni autori ne ulaze.
U nedavno publiciranoj studiji o podrijetlu toponima, autor Dietmar
Urmes poseban naglasak daje potamonimima (riječnim toponimima) i njihovom
prapodrijetlu. U hidronimima zajednickog korijena, Rhein (Rajna), Rhone, Roer,
Ruhr, prepoznaje praindoevropsku rijec 'ri', odn. 're', u značenju 'teći',
srodno starogrčkom rhein, u istom značenju . Oblik diarrhö,
'protjecati', podsjeća na imena rijeka Drave i Adranosa na Siciliji, a staroindijska
riječ 'dravati' znači 'teče', odn. 'onaj koji teče'. Zajednički je staroeuropski
korijen, srodan sa spomenutim riječima 'adrana', u značenju 'rijeka'. Ovaj
nas oblik dalje podsjeća na njemačku rijeku Oder, kao i na našu Odru.
Prema Urmesu, po tome bi postojao ograničen broj korijena koji daju imena
velikim rijekama, budući autor na sličan način očitava i hidronime Volge,
Dunava, Dona, ali i velike rijeke izvan indoeuropskog jezičnog konteksta,
te su rijeke sličnih imena u stvari izvorno imenjaci. To bi, dalje, znacilo
da velike rijeke zapravo nemaju imena, nego se izvorno nazivaju '(velika)
rijeka', '(velika) voda (života)', a razvoj jezika, odn. trenutak kada
dobivaju naziv, određuje im ime do daljnjega. Ime Drava, bilo bi, dakle, prastaro,
te bi izvorno značilo 'tok', 'ona koja teče'. Široka mogućnost izvođenja
imena iz starogrčkog, hipotetičkog praeuropskog, staroindijskog, te po širokom
prostoru porazbacani 'imenjaci', samo otvaraju mogućnost za duboku starost
toponima, kojeg još stari Rimljani zatječu kao prastarog, te ga s poštovanjem
zadržavaju. Smatrajući da je citirani autor ipak najdalje otišao u istraživanju
jezičnih podudarnosti, ocjenjujem da je njegovim mišljenjem pitanje podrijetla
toponima Drave, ako ne konačno riješeno, ali barem stavljeno u ispravan
kontekst.
Mada je smiono tražiti preveliku starost toponimu u regiji u kojoj nema
starih toponima, naglašavamo da hidronimi predstavljaju izdvojeno područje
u toponomastici, posebno imena velikih rijeka. U počecima migracija i zgušnjavanja
plemena u narode, velike su rijeke bile putokazi, a njihova blizina poželjan
smještaj za naselja. Gotovo sva velika naselja razvila su se u vezi s
velikim rijekama, na meandrima rijeka pogodnim za prijelaz preko (Prag, Bruck
a. M., Klagenfurt, Leoben), na ili uz rijecne otoke (Pariz, Obuda), na ušćima
rijeka u druge rijeke (Lyon, Beograd) itd. Na isti je nacin i Drava privukla
narode da se uz nju naseljavaju, te su je u neko vrijeme počeli nazivati imenom
koje isprva možda zvuči kao 'Dravati', 'Odrava' ili tako nekako, a znači
rijeku koja teče.
DUBRAVA, DUBOVEC: Srodni toponimi, zajedničkog korijena. U korijenu ovih toponima jedan je od najraširenijih toponima hrvatskog i slavenskih jezika uopce. Etimologija vuče prema staroj slavenskoj rijeci za hrast, 'dub' > hrastova šuma = 'dubrava' . U toponomastici je veoma raširen, te vec u bližoj okolini nalazimo toponime istog podrijetla: posjed i rijeka Dubčina (Dubchyn ), Dubovecki Breg kod Koprivnice, Dubrava Križovljanska na Dravi, Dubovec kod Komina, Dubrava, dolina kod Radoboja, Dubrava, brijeg kod Zaboka, brdo Dubovac kod Lepoglave, Dubovec kod Bedekovcine, Dubovec Bisaški, itd. Isti korijen susrećemo uglavnom u svim slavenskim jezicima.
Historijsko naselje na cesti prema Cazmi, DUBRAVA, za toponomastiku je višestruko značajno. Pored činjenice da se radi o najstarijem zabilježenom toponimu iz šire okolice, posjedu koji je zabilježen još u Felicijanovoj povelji, dapace, na kojeg se sadržaj isprave i odnosi, Dubrava (u ranim vrelima 'Dombro'), središte je plemenske županije, važan biskupski posjed i utvrda, mjesto gdje su biskupi rado boravili, a ovdje je 1527. održan sabor na kojem je Ivan Zapolja izabran za hrvatskoga kralja. Dubrava je ujedno i sjedište župe, a zvonik župne crkve svojom snažnom građom svjedoči o tvrđavskoj obrambenoj funkciji crkve.
DUBOVEC, zabilježen kao 'Dobouch' 1238. , kasnije je sjedište istoimene župe nedaleko Križevaca. Ali i Dubovec, obronak sjeverne strane Kalnika, koji podrijetlom vjerojatno nema nikakve veze sa spomenutom župom.
ÐURĐIC: Selo i staro župsko sjedište južno od Križevaca. Spominje se kao posjed i župa 'Sancti Georgii' u drugoj pol. 13. stoljeća. Pojavljuje se pod različitim imenima, te je hagiotoponim povezivan s rječicom Glogovnicom i s obližnjim toponimom Lemešom. To je zbunjivalo istraživače, koji su zbog toga ovu župu različito ubicirali, no radi se o uobičajenoj praksi, kako bi se izbjegla pomutnja koju izaziva velika učestalost istoimenih župa, u ovom slučaju svetog Jurja.
ERDOVEC: Mad. Erdo = šuma; erdei = šumski. Ova etimologija u patronimiku vjerojatna je i česta . Posjed se ranije naziva Glogonchamelleky, te je novo ime vjerojatno dobio po vlasniku '...Martino filio Erdow de Kemechnicha...' . Tako nam ova isprava donosi možda iz prve ruke primjer kako se formira ime jednog mjesta, odn. kako s opisnog toponima vezanog iz vodu prelazi na patronimik, vezan iz vlasnike, koji čak niti nisu podrijetlom iz toga kraja, nego 'de Kemechnicha'.
FARKAŠEVAC: Selo između Rovišca i Dobrave. Etimologija je jasna: mađ. farkas = vuk. Vuk je čest korijen u toponimima , no ne treba ga miješati sa hagiotoponimima sv. Wolfganga, u narodu Vuka . Vuk je također osobno ime, ali i čest patronimik, pa je dio toponima korijena 'vuka' patronimik, dio je hagiotoponim, a izravno uz životinjsku populaciju, vezan je možda najmanji broj 'vučjih' toponima .
FINČEVEC: Tipičan patronimik, kojega možemo pratiti u razvoju od pripadnosti posjeda do imena naselja. 1339. spominju se '... filii Finech, iobagines castri prenotati...' , 1367. u sudskom dvoboju (Božji sud!), ubijen je Paulus filius Fynech . Ovo zanimljivo svjedočanstvo žilavog održavanja pradrevnog fosila običajnog prava ne pruža nam dalje podatke o razvoju posjeda Fincevih sinova, budući se predmetni dvoboj vodio oko posjeda Vinična, podosta udaljenoga od današnjeg Fincevca. Slijedeće je godine pored kastelana Velikog Kalnika zabilježen '...Georgius filius Fynech, comes terrestris eiusdem castri... ', da bismo tek 1435. u jednoj presudi našli zabilježeno ime posjeda u današnjem obliku , Fynchowcz.
FODROVEC: Razvoj imena ovog, također patronimika, po svemu je sličan razvoju imena Finčevca, te se jednako najprije javlja jedan rodonačelnik, '... Stephanus dictus Fodor... ', da bi se već 1410. u ispravi zagrebačkog biskupa Eberharta spominjao '...predium nostrum Fodorouch vocatum in districtu ecclesie nostre de sancto Michaele, dudum a quodam Petro dicto Fodor... ' Ovaj nam je spomen posebno dragocjen jer izravno dovodi u vezu rod, odnosno rodonačelnika koji je nazivan Fodor (dicto Fodor) i posjed koji se već tada naziva Fodrovec. Smatram to jednim od izravnijih dokaza pretpostavci o pretežnom patronimičkom podrijetlu velikog broja podkalničkih imena naselja. U kasnijim će se vrelima pojavljivati mađarizirani oblik toponima Fodroczy.
GLOGOVNICA: Jedan od najstarijih zabilježenih toponima, ime posjeda i rijeke. Iako je najprije zabilježen kao posjed, ima razloga pretpostaviti da je izvorni hidronim. Razlozi su tome što se i kasnije različiti posjedi uz rijeku nazivaju imenom rijeke, 'Erdeochyna seu Glogoncha Meliky', 'Sancti Iohannis de Glagoncza', 'Sancti Georgii de Glegoncza' (v. Tablicu), itd. O pružanju toponima i o raznim subjektima koji su nazivani Glogovnica, opširnije sam pisao u više navrata . Je li etimologija 'glog' izvorna ili je kasnije prepoznata, najraniji izvori su previše neodređeni. Rijec 'glog' sveslavenska je i zabilježena već u 13. stoljeću .
GREGUROVEC: Tako se zove selo kod Križevaca, na cesti prema Zaistovcu, no tako se zove i obronak sjeverne strane Kalnika. U vrelima spominje se castrum Gregorii , za kojega se drži da bi bilo staro ime Malog Kalnika. U opisu meda stoji: ‘…et inde ultra magnum montem ad castrum Gregorii, et inde tendit iterum ad montem ubi est forma selle, et inde ad uallem Pegsce, et per quandam uiam tendit usque ad finem montis qui uocatur dorsum capre…’. Na potezu izmedu Malog Kalnika i Kozjeg hrpta (mons qui vocatur dorsum capre), nalazi se obronak Pece (ad uallem Pegsce), a obronak koji se nalazi izmedu Malog Kalnika i Pece danas se naziva Gregurovec. U kasnijim ce ispravama biti još nekoliko puta spomenut posjed Gregorii, dok ce se Gregorowcz, koji je identican sa spomenutim selom Gregurovec, u vrelima pojaviti tek koncem 15. stoljeća.
GUŠČEROVEC - SVETI
IRENEJ: Spominje se isključivo kao posjed, a kad je rijec o župskom sjedištu
koje je neko vrijeme ovdje djelovalo, tada se naziva Sveti Irenej. Ponekad
se i posjed naziva Sveti Irenej. Danas je Guščerovec selo u kojem se
ranije nalazila župna crkva svetog Ireneja. Iako postoje barem dvije
slavenskojezične asocijacije uz ime 'Guščerovec', naime, guske i guštara,
moguće je i drugačije tumačenje. U ranim se izvorima pojavljuje oblik 'Kezchenouch',
odn. 'Keztenowch', te se čini da se oblik 'Guščerovec' razvija postupno
kada je u izvornom toponimu prepoznata slicnost s guskama ili guštarom.
'Kezchenouch' bi nas, pak s druge strane mogao podsjetiti na opet jednu drugu
riječ, 'kesten', odn. regionalno 'kostanj' . Na ovaj bi se način toponim i
tipološki uklapao u okolne toponime botaničkog podrijetla: Orehovec,
Koprivnica, Glogovnica, Bukovec, itd. Nije jasno zbog čega stanovništvo
napušta izvorno, relativno srodno značenje, te preoblikuje 'Kestenovec'
u Guščerovec .
Sveti Irenej nije posebno raširen hagiotoponim u kontinentalnoj Hrvatskoj,
jednako kao što ni kult ovog sveca nije posebno raširen u našim
krajevima. To je razlog što postoje nedoumice o kojem se svecu istog
imena uopce radi.
HAGANJ: Isprva se u vrelima redovito pojavljuje oblik 'filii Hegen' i sl. Radi se o očiglednom patronimiku, odn. odrednici 'zemlja Hegenovih sinova'. Tako je čak i toponim stare haganjske župe vezan uz rod Hegena. Ali zanimljivo je i samo ime Hegen. Ime nije slavenskog podrijetla, te nam se čini da necemo biti u krivu ako u rijeci Hegen odmah prepoznamo madarski korijen 'hegy' = brdo, brijeg, s postpozicijom 'hegy-en' = na brijegu. Kraj oko Hagnja dovoljno je brežuljkast da ovakvo očitanje učini barem vjerojatnim .
HIŽANOVEC: 1201., u Emerikovoj potvrdnici biskupskih posjeda spominje se ‘…terra Ysani…’, te jednako ponovo u ispravi iz 1217. Smještaj Isanove zemlje u opisu međa između Orehovca i Kalnika ne ostavlja sumnje u identifikaciju s današnjim Hižanovcem. Oblik toponima Isanowcz postupno se uobičajio tijekom 14. stoljeca , te se kao takav zadržao do danas. Na kraju spomenimo da je u ispravi iz 1193., u kojoj se prvi puta spominju Križevci, naveden i ‘…Ysan curialis comes de Kris…’ . Možda je samo podudarnost, a možda je rodonačelnik roda Isanovih sinova bio upravo spomenuti križevacki župan iz ove isprave .
JAGNJEDOVAC: Selo nadomak Koprivnice, ali i potok na južnom obronku Ivančice, nedaleko Belca. Etimologija s vrstom drveta jagnjedom . U toponomastici gotovo više i nema toponima srodnog podrijetla. Bilježimo jedino podno Okića, odnosno u blizini Zdenčine lokalitet Eghywdowcz, odn. Jeghwdowcz, te negdje približno u istom kraju, zacijelo u vezi s ovim lokalitetom, Jagnycha Dol .
JALES, JALŠEVAEC, JALŠEVEC: Čest toponim, odnosi se na drvo jalšu, odn. johu. U okolici Križevaca ponavlja se više puta, bilo kao naziv posjeda, konfiguracije tla ili kao hidronim. Dio ovih toponima tijekom 16-18. stoljeca modificira se prilagodujuci se jugoistocnoj jezičnoj inačici 'joha'.
JALES (danas PODJALES), selo kod Repinca u blizini Križevaca.
JALŠEVAC je obronak Kalnika izmedu Sv. Helene i Glogovnice, možda osušeno riječno korito. Ranije se spominj kao potok. Zabilježen od 13. stoljeca.
JALŠEVEC, posjed izmedu Orehovca i Bočkovca. Također se povremeno spominje kao hidronim.
JALŠEVEC, hidronim, te također posjed, spominje se u 14. stoljeću negdje u blizini Križevaca, u okolici Hanja. Zaboravljen.
JALŠEVEC SVIBOVEČKI, selo u okolici Varaždinskih Toplica.
JALŠEVEC, JALŠEVO GRMLJE, JALŠEVE MLAKE, sjeverozapadno od Koprivnice, ranije se spominje i selo istog imena, koje danas ne postoji.
KALNIK: Jedan od izvornih toponima,
onih čije je podrijetlo veoma staro, te naknadno daje ime mnogim geografskim
i administrativnim pojmovima, svakako je KALNIK. Na terenu naći ćemo brdo
Kalnik, istoimeno naselje, Kalničku gredu, Kalnički Ljubelj, Kalnički Vojnovec,
Kalnički Potok, utvrde Veliki i Mali Kalnik, dok povijest bilježi Kalničku
županiju, kalničku župu, Kalnički arhiđakonat, a danas i Općinu
Kalnik. Toponim je u bilo kojem od ovih oblika i značenja prvi puta zabilježen
1217. Vrijedna je pažnje okolnost da se samo u prvoj ispravi spominje
hrvatski govorno uvriježen oblik Kalnik - Celnic, a kasnije da se dosljedno
provlači mađarizirani oblik Kemluk. Vec je ranije naglašeno prisustvo mađarskog
elementa u toponomastici kalničkog kraja i Podravlja općenito, te nas korištenje
ovog oblika, bilo za brdo, utvrde, ili župu Kalnik ne iznenađuje.
No možda nam pojava madarskog oblika imena, pored poznatog hrvatskog,
pomaže razumjeti podrijetlo imena Kalnik. Svakako smo u prvi čas skloni
prepoznati u korijenu imena rijec ‘kamen - kam - kamenit’. Tome
pridonosi obližnji toponim Kamešnica, kako se nazivaju naselje i
potok, a jednako i okolnost da se radi prvenstveno o nazivu brda. No Kalnik
nije posebno kamenito brdo, štoviše, lako je pretpostaviti da je
pred jedno tisučljeće bio znatno šumovitiji. Tome u prilog idu gusto
raspoređeni toponimi biljnog podrijetla: Dubovec, Hruškovec, Drenovec,
Graberje, Borje. S druge strane, pored dosljedno očuvanog toponima Kamešnica,
Kalnik se nikad ne pojavljuje u obliku Kameni, ili nešto slično što
bi odavalo takvo podrijetlo imena. Niti mađarski oblik Kemluk ne povezujemo
s rijeci ‘ko = kamen’. Medutim, obliku Kemluk bliska je madarska
rijec ‘kemény = tvrd, krut’, a takoder ‘kémle
= ogledati, motriti’. Oba znacenja lako bismo smisleno prepoznali kao
korijen imena utvrde, no budući je utvrda nastala, pretpostavljamo, u vrijeme
kada je brdo vec nazivano imenom Kalnik - Celnic, odn. Kemluk, možda
smo bliži prvom znacenju: tvrd, krut. Ako se privremeno oslobodimo asocijacije
‘Kalnik - Kamenik’, tada ćemo u Kalniku lako prepoznati korijen
‘kaljen - prekaljen’, što se slaže s predloženim
mađarskim značenjem riječi kemény . Prema tome, brdo bi imalo opisni
pridjevak ‘tvrdo - kaljeno’, te bi se taj opisni toponim pojavljivao
u hrvatskom i mađarskom obliku s istim značenjem. Lako je zamisliti da to
ime pređe i na dvije tvrde gradine koje se izgrade na vrhovima Kalnika.
KAMENICA: Nalazi se podno Ravne gore, nedaleko Lepoglave. Spominje se kao župa 1334., a potom i kao castrum i kao trgovište podno castruma. I u Kamenici spominju se koncem 15. stoljeća obitelji 'građana', što ukazuje na trgovište podno grada koje bi imalo barem minimalne prerogative slobodnog naselja. Svakako, castrum se veoma brzo počinje spominjati kao razrušen, a porezni popisi iz 16. stoljeća tretiraju Kamenicu kao 'oppidum' . Toponim se, dakle, proteže i na župu i na castrum i na naselje postoji i istoimena rječica koja je i prosjekla dolinu kroz koju je utvrda branila prolaz. Teško se odlučiti da li je izvorni toponim Kamenica pripadao tvrđavi, koja bi onda dala ime potoku ili je bilo obrnuto. Mada je Kamenica karakterističan toponim za utvrdu, iskustvo nas je naučilo da gotovo redovito identični hidronimi imaju prednost pred imenima naselja, tvrđava itd. No da li je analogija u ovom slučaju dovoljna? Zavidan broj od više desetaka Kamenica na području država bivše Jugoslavije, zatim Slovačke, poljske, Češke, a još mnogo veći broj izvedenica iz riječi Kamen, Kamensko, Kamengrad , itd., a među ovim lokalitetima upravo velika učestalost onih koji su vezani uz utvrdu, navodi nas da u ovom slučaju opreznije odvagnemo prvenstvo. Kako ćemo kasnije vidjeti, na susjednom nam, njemačkom jezičnom području u imenima tvrđava dominira sufiks '-stein', što također znači 'kamen'
KOMARNICA: Naslovno središte susjednog, Komarnickog arhidakonata i staro naselje na istoimenoj rjecici koja mu je zacijelo i dala ime , Komarnica je kasnije poznata pod imenom Novigrada Podravskog, te je zadržalo status subregionalnog središta. Ime Komarnica bilježi se od 13. stoljeca, dosljedno uz manja odstupanja u obliku pisanja 'Kamarcha'. U korijenu imena lako prepoznajemo rijec komar(ac), koja je prastara i sveslavenska . Rjecnici ju donose bez iznimke i bez odstupanja, te se pored pojma 'komar', navodi i ugarski grad Komarom . Pored ovog pogranicnog grada na današnjoj slovacko madarskoj granici, mnoštvo je toponima, imenjaka Komarnice, uglavnom rasprostrtih po slavenskim zemljama .
KOPRIVNICA: Današnje sjedište županije, utvrdeno naselje na vojnickoj cesti, od 14. stoljeca i slobodni kraljevski grad. U urbanizmu grada uocljiv položaj stare tvrdave. Naselje je vjerojatno ime dobilo po istoimenoj rjecici, koja se takoder spominje u izvorima . Etimologija < kopriva, mada se ime redovito javlja u varijacijama oblika 'Koproncha', oblik 'Koprivnica' nepoznat je sve do pojave rjecnika koji korektno bilježe hrvatski oblik imena . Tako ne znamo kada se zapravo razvio oblik pisanja 'Koprivnica', je li u puku paralelno korišten od pocetka. Što se pak rijeci 'kopriva' tice, prema Mažuranicu je praslavenska , dok je stari rjecnici donose zajedno s istoznacnicom 'žegavica' . Zbog raširenosti toponima, koji uvijek dosljedno ocrtava znacenje 'kopriva', prihvacamo ovakvu etimologiju kao izvornu .
KORUŠKA: Imanje sjeverno od Križevaca, te istoimeni potok koji se pored Križevaca ulijeva u Glogovnicu. Ime je zanimljivo zbog rimovanja sa slavenskim imenom pokrajine Kärnthen (lat. Carinthia) . Na koji je nacin austrijsko-slovenska pokrajina dobila svoje slavensko ime, teško je dokuciti, no malo je vjerojatno da se ime razvilo istim putem kao istoimeni potok i opcina u okolici Križevaca. Od pocetka 13. stoljeca oblik je nepromijenjen 'Corusca', odn. 'Koruska, tek od 15. stoljeca, imanje se pocinje identificirati s titularkom kapele, svetom Helenom. Podrijetlo toponima možda treba tražiti u zastarjeloj rijeci 'korùšati' = skidati koru (lat. Decorticare, corticem detrahere) . Potok se tako zove i danas, te ce biti da je pratoponim upravo ime potoka .
KOZJI HRBET: Ime brdske
formacije sa sjeverne strane Kalnika, nedaleko Kalnickog Ljubelja. Spominje
se u ispravama 13. st. (v. Tablicu!), a jednako ga nazivaju i danas. Zanimljiv
je oblik pod kojim se javlja u ispravi iz 1217., u opisu meda kaptolskih posjeda:
'…et inde ultra magnum montem ad castrum Gregorii, et inde tendit iterum
ad montem ubi est forma selle, et inde ad uallem Pegsce, et per quandam uiam
tendit usque ad finem montis qui uocatur DORSUM CAPRE, et deinde ad orientem
per uiam Worosd supra fontem, et ibi est meta, et inde tendit ad uallem ultra
riuulum Camescam ad cacumen…' . U ovom odlomku opisa meda, krecemo se
izmedu opisa oblika na terenu (ad montem ubi est forma selle), i imena loklaiteta,
a Kozji hrbet se nalazi negdje na pola puta. Ime mu je latiniziranom, što
je inace uobicajeno samo za svetacke toponime, te je napomento da se radi
o brdu 'koje se naziva Hrbat koze'. U sljedecoj ispravi, onoj iz 1225., naveden
je u hrvatskojezicnom obliku, Coziherbet , te se jednako naziva do danas.
Možda nece biti pretjerano reci da smo ovdje svjedoci nastanka jednog
toponima. Brdo koje su žitelji zacjelo vec nazivali Kozjim hrptom, prvi
je puta pod tim imenom zabilježeno 1217., te je na taj nacin naziv utvrden
kao ime. To je razlog što je u prvoj ispravi ime upisano opisno, te stoga
latinski kao i ostali opis meda. U sljedecoj ispravi toponim, sada vec ime,
upisan je u obliku u kojem ga koristi loklano stanovništvo.
Kozji hrbet također je obronak Ivančice nad Ivancem, a Kozji rbat je obornak
Žumberka nad Jatrebarskim. U susjednoj Republici Sloveniji, kod Špitaliča,
nalazimo obronak brijega i selo Kozji herbet.
KRIŽEVCI: Predstavljaju
naoko jednostavan problem, prepoznatljivo ime grada, stoljetnog sjedišta
županije, a donekle i Slavonskog kraljevstva. . Ime Križevaca i podrijetlo
tog imena intrigiralo je i znanost, no još više popularnu predaju, možda zbog
mističnog rimovanja imena 'Križevci' i svetog Križa kao titulara drevne župne
crkve, a istovremeno i smještaja grada na izrazitom križanju cesta. Na taj
način razvile su se uglavnom dvije teorije o imenu, kojima se u novije vrijeme
pridružila i treća, teorija o patronimičkom podrijetlu imena.
Popularna predaja identičnost imena naselja i crkvenog titulara (Križevci
- Sveti Križ) sublimira u legendu o svetom Križu, te govori o prastarom podrijetlu
crkve svetog Križa izgrađene na mjestu gdje se dogodilo tzv. Čudo svetog Križa
. Tada bi crkva dala ime gradu i tako dalje. Manje romantični primijetili
su da je križanje cesta možda starije od naselja, te bi sveti Križ, kao tradicionalni
zaštitnik križanja bio postavljan na već postojeće križanje, koje daje ime
mjestu i određuje crkvenog titulara . Nalaženje podrijetla imena Križevaca
u svetom Križu logično je i gotovo nametljivo rješenje. Time bi se Križevci
pridružili svim gradovima imena Heiligenkreuz, Santa Cruz, Veracruz, i sl.
Spomenimo i da se dva naselja imena 'Križevci', nalaze u susjednoj Sloveniji,
u Pekmurju u široj okolici Murske Sobote .
Međutim, već u prvom spomenu iz 1193. (v. Tablicu) , gdje se javlja oblik
'Kris', uočavamo da stvari i ne moraju biti tako jednostavne. U latinskojezičnim
izvorima redovito se javlja oblik 'Kris'-'Cris', tek iznimno 'Kyris'. Prvi
se puta u hrvatskom obliku javlja tek 1374. kao 'Criseuch', mada je taj spomen
upitan. Od 1527. 'Krisevci', 'Crisevac', a kasnije i u njemačkojezičnoj i
mađarskojezičnoj formi . Stoga se otvara mogućnost da Križevcima nije dala
ime niti stara župna crkva sa svojim titularom, niti križanje cesta. Dokumentirano
postojanje imena Crysk , te Križan (Crisan) , koje se višekratno pojavljuje,
potiče nas na razmišljanje u novom smjeru. A potpun izostanak u bilo kojoj
ispravi pojave imena Križevaca u nekoj latinskojezičnoj formi koja bi ukazivala
na križ , umanjuje vjerojatnost da bi ime Križevaca potjecalo od titulara
župne crkve svetog Križa. Jednako tako, niti u jednom spomenu, neovisno o
jeziku vrela, Križevci nemaju dodatak 'Sveti', nikad se ne identificiraju
s titularom župne crkve, te nisu niti naknadno s njime izjednačeni, što je
u svakom slučaju upadljivo.
Pretpostavci da bi Križevci izvorno mogli biti patronimik, 'Križanova zemlja',
pridružuje se čitav niz dokazano patronimika u okolici, Hižanovec = 'terra
Isani', Haganj = 'filiorum Hegen', Erdovec = 'filiorum Erdow', Finčevec =
'filii Finech' itd. Ime 'Cris' bilo bi u tom slučaju plemenskog podrijetla
kao i ostala navedena imena u okolici, te bi tek naknadno bilo prepoznato
po atributu križanja, odn. patrona stare župne crkve. Ako bi, međutim, ipak
bili u pravu oni koji zastupaju hagiografsko podrijetlo imena (Sveti Križ),
tada bi Križevci bili gotovo jedinstven hagiotoponim koji se nikad ne javlja
u latinskom obliku.
Druga je posebnost imena Križevaca njegova pluralna forma. Izvorno se doista
razvijaju dva samostalna entiteta istog imena, Nova i Stara općina, te se
u vrelima svaka od njih spominje u jednini. Tek spomen iz 1527. , ujedno prvi
nesumnjivi spomen Križevaca na hrvatskom, govori o Križevcima u množini .
Ovaj mali ogled o imenu Križevaca ne bi bio cjelovit da ne ukažemo na još
jedan čudni toponim koji se javlja samo na jednom mjestu i nikad ponovo. U
darovnici kralja Andrije redu sepulkralaca, u opisu međa susrećemo odrednicu,
‘et inde descenditur in vallem Crisnicem et inde cumulo terre descenditur
in Glogonicha’ . Dolina imena ‘Crisnicem’ , što bi moglo asocirati na Cris,
ali i na osobno ime Crisan, nalazi se negdje uz rječicu Glogovnicu prema Križevcima,
te bi moglo imati srodnosti s toponimom, odnosno predstavljati nekakav pratoponim
kojega će kasnije zasjeniti dominantni toponim razvijajućeg naselja Cris.
No podrijetlo tog toponima može biti i drugačije. U blizini nalazi se najmanje
tridesetak godina sjedište križarskog reda templara. Templari su ostavljali
snažan pečat u toponomastici krajeva gdje su boravili, kao uostalom i ostali
križarski redovi. Mnoštvo imena poput Božjakovine, Križančije itd. podsjeća
na njih. Nije li moguće da je i dolina Križnika spomen na templarski posjed?
LEMEŠ: Riječ 'lemeš' je praslavenska, u značenju, oštar, metalni dio pluga, možda u vezi s 'lomiti'. Ponavlja se dvaput u neposrednoj križevačkoj okolici, a inače u Hrvatskoj gotovo nigdje . Stoga smo pretpostavili da je izvorno bio jedan Lemeš, ime šireg posjeda, te je ostao zabilježen u imenima dvaju sela . O ubikaciji župe Lemezentgyőrgy, usp. Također ' ecclesia beati Georgii de Glogaunicha', opširnije smo pisali u više navrata . Iako je toponim zabilježen 1411., u značenju se u hrvatskom jeziku pojavljuje tek 1491. Nismo otkrili mnogo naselja ovog korijena u drugim zemljama baltoslavenske jezične skupine.
LEPOGLAVA: Poznata najviše
po slavnoj troipostoljetnoj pavlinskoj djelatnosti, Lepoglava je ipak prvi
puta zabilježena kao utvrda na vrhu brda nad samostanom. I upravo u toj okolnosti
nalazimo ključ za razumijevanje imena. Ime Lepoglave zaogrnuto je legendama
i narodnim predajama, koje su rastegnute od latinske riječi 'lupus', po kojoj
je nastala legenda o vučjoj jazbini, nad kojom je izrečeno proročanstvo budućoj
slavi mjesta. Druga priča govori o vili 'Lepoj glavi', ili o kćeri jedinici
slijepog starca, kojeg je zaveo bludni pavlinski opat. Neki pak govore o lijepim
glavama pavlina koje su se vidjele iz njihovih bijelih odora.
Mada legende i predaje nisu razlog da se na njima previše zadržavamo, ipak
kad se oko jednog mjesta plete toliko predaja, osjećamo potrebu da se barem
osvrnemo na njih. Što se tiče svih predaja koje uključuju pavline, odbacujemo
ih jer je ime dokumentirano prije dolaska pavlina pod Lepoglavu, a jednako
je teško prihvatiti i vezu lupus > Lepoglava. Ovo će biti tvorevina nekog
obrazovanog pavlina, jer narod nikad svoje predaje nije prevodio na latinski!
Ime Lepoglava, odn. Lepaglawa piše se uvijek dosljedno pravilno i jednako.
U Hrvatskoj postoji nekoliko naselja imena Lupoglav, ali njihovo ime ne smatramo
srodnim imenu Lepoglave. Celjska kronika bilježi Lepoglavu kao 'Schönhaupt'
, a ilkavski hrvatski izvor iz 1576. govori o 'Lypoy Glawy' . Pavlinski pisac
koji citira legendu o vučjoj jazbini i proroštvu, Lepoglavu u svom latinskom
rukopisu naziva Pulchrum Caput . Mada se radi o rukopisima koji su nastali
kasnije, očigledno je da je ime živjelo u svijesti svih kao složenica 'lijepa-glava'.
Eliminiravši pavline, od poznatih legendi i predaja ostaje nam samo vila Lepa
Glava, što ipak treba smatrati naknadnom romantičnom interpretacijom. Naime,
nikakvih drugih tragova o nekoj vili Lepoj Glavi u slavenskoj pretkršćanskoj
mitologiji, niti u toponomastici ili onomastici nismo prepoznali. Stoga pretpostavljamo
da se radi o neromantičnom opisnom toponimu. Prilazeći dolinom Bednje iz daleka
uočavamo veoma pravilan oblik brežuljka na kojem se nekoć uzdizao lepoglavski
grad, pa možemo pretpostaviti da ga narod počinje nazivati 'lijepom glavom'
kako bi opisao poseban oblik ovog brda među ostalima. U argumentaciju ovoga
dovoljno je spomenuti da istim pogledom obuhvaćamo i jedna drugi opisni toponim
brda, Ravnu Goru!
OBREŽ: Selo između Kalničkog
Vojnovca i Kalnika,negdje na pola puta između Kalnika i Malog Kalnika. U vrelima
se pojavljuje rijetko, od 14. st. Nadalje . U vrelima naizmjenice dolazi oblik
Obres i Ebres. Jedan dvosmisleni podatak dao je povoda pretpostavci o navodnoj
župi svetog Martina, koja bi se poajvljivala u vrelima dvaput, i to jednom
kao ‘…quoddam iuramentum per Nicolaum filium Myke de Ebres contra Paulum fratrem
eiusdem vterinum quatro se nobilibus sibi similibus octauo die diey cinerum
nunc preteritum (!) in ecclesia sancti Martini eorum parochiali…’, a u popisu
župa iz 1501. kao '…ecclesia sancti Martini in Mykethyncz vacat…'. Doista
je nategnuto povezivati udaljena sela Obrež podno vrha Kalnika i Martinec
na cesti između Križevaca i Špiranca u neku imaginarnu župu, dok je odgovor
na pitanje identifikacije barem jednog od ova dva sveta Martina već u samom
izričaju. Ako je crkva svetog Martina 'eorum parochiali', onda to nije niti
jedna druga nego sveti Martin na igrišću, stara župna crkva Kalnika, koja
je doista župna crkva sela Obreža .
Ime Obrež znači jednostavno o-brežje, odn. pod-brežje, jednako kao i neki
srodni toponimi.
PAKA:
RAŠĆANI: U ranim izvorima redovito 'Hraschan'. Etimologija je jasna. Iako je praslavenska riječ drugačija, 'dub' , što je također prepoznatljiv korijen mnogih toponima, u hrvatskom se jeziku zarana udomaćuje hrast, kako u rano spominjanim toponimima, tako i u latinojezičnim ispravama kao međaš. Zanimljivo je da se i u latinskim ispravama, kao i mnoge druge vrste drveća, hrast navodi u hrvatskojezičnom obliku, uobičajeno 'ad arborem hrast', jednako, 'harazt', 'harast' , itd., redovito od 13. stoljeća, samo iznimno 'arbor quercus' . U Hrvatskoj hrast je raširen korijen u toponomastici.
RAVEN: I danas stanovnici ovaj ravničarski predio podno Kalnika vole nazivati 'Ravno'.
REMETINEC: Naselje nadomak Novog Marofa, mjestom dominira velika župna crkve s pridruženim samostanom (sada župni dvor). Još je prepoznatljiva cjelina nekoć obzidanog utvrđenog samostanskog kompleksa, koji je dao ime mjestu. Poput ovog Remetinca, svi su drugi Remetinci i Remete vezani uz prisutnost redovnika pustinjaka, latinski > eremita. U narodu iskrivljeno su ih zvali 'remete', pa od toga i imena naseljima, odn. lokalitetina, Remetinec i Remete kod Zagreba itd . I u ovom Remetincu boravili su redovnici pavlini koji snažno promiču kult svetog Pavla prvog pustinjaka.
TKALEC: Imanje jugozapadno od Križevaca, stoljećima posjed glogovnickih kanonika, u kratkom razdoblju čak i župa. Javlja se pod imenom Laga i Caluch, Kalez. Čini se da je pocetno 't' novijeg datuma. Podrijetlo riječi možda 'kališće' , budući bi etimologija s riječju 'tkalac', 'tkanje', bila nejasna.
TRAKOŠĆAN: Popularno izletište i Szabov 'biser Hrvatskoga Zagorja', dvorac Trakošćan krije u svojim bedemima mnogo dulju i uzbudljiviju povijest nego što bi po pomalo teatralno slikovitom historicističkom uređenju vanjštine i romantičnom okruženju zaključili. Prvi se puta toponim spominje 1334., i to kao župa u prvom popisu župa zagrebačke biskupije . Ipak, mada se tvrđava istog imena spominje tek više od pola stoljeća kasnije, imamo razloga vjerovati da je izvorni toponim pripadao tvrđavi, a župa da ga je tek usvojila. Na tu nas pomisao navodi činjenica da su toponimi koji u imenu imaju karakterističan nastavak '-stein', pisan na različite načine, ali uvijek prepoznatljiv, redovito toponimi tvrđava. Ovo se odnosi na područja gdje je dominirao njemački jezik, odn. na rubna i granična područja, kao što je i trakošćansko. O imenu Trakošćana već su autori raspravljali, te postoji mišljenje da mu je ime dala viteška obitelj Drachenstein, koja da je ovdje gospodarila u davnini. Ovu teoriju odlučno odbija Szabo, te možemo prihvatiti njegov osnovni argument . Ime je tvrđave, naime prije moglo postati atribut obitelji, dok su obrnuti slučajevi gotovo nepoznati. Pored toga, rani izvori, kolikogod različiti u načinu pisanja imena, nikad se oblikom ne približavaju pisanju riječi 'Drache'. Druga teorija prepoznaje u imenu iskvaren oblik 'tračke utvrde', na koje bi značenje ime doista moglo navoditi, ali za to nemamo nikakvih povijesnih pretpostavki. Činjenica da se ime spominje veoma kasno navodila je istraživače da isto imanje traže pod drugim imenom, pa je Šaban pretpostavio da bi se Trakošćan mogao skrivati pod imenom rano spomenutog Zlogonja . Za ovakvu pretpostavku nema argumenata, ali ju se, kao i svaku drugu slobodnu dosjetku ne može niti uvjerljivo pobiti. Trakošćan je zanimljiv toponim, jer nas uvodi u granično područje prema Donjoj Štajerskoj, te s time u vezi s njemačkojezičnom toponomastikom. Da je ime domaćem stanovništvu bilo zagonetno svjedoči činjenica da je redovito zapisivano u različitim oblicima, Tracustian, Trakkenstein, Tracoston, Trakostain, Thrakwschyan. Kod domaćih imena, kojima je stanovništvo bilo u stanju slijediti podrijetlo, tako nešto nije moguće. Tako nam ova okolnost svakako dodatno argumentira, uprkos nedostatku izvorne građe, veliku starost toponima i trakošćanske tvrđave.
VISOKO:Spomenuto je 1343., prvi puta kao hidronim, no gotovo je izvjesno da je izvorno bio oronim. Na to, pored samog značenja toponima, ukazuje i isprava iz 1375., gdje se spominje 'ecclesia sancte Trinitatis in monte Wyzoka' . Župna crkva lijepa je gotička građevina, na kojoj se raspoznaju dvije srednjovjekovne etape izgradnje, izdaleka vidljiva po svom obrambenom zvoniku nastalom u doba utvrđivanja ladnajskih crkva zbog ugroženosti blizinom turske granice . Na crkvi se nalaze grbovi uglavnom heraldički nejasni, no među njima se ističe amblem koji podsjeća na znak redovnika pavlina.
VRH:
VRTLIN: Potok pored Križevaca. Tipičan hidronim. Spominje se više puta u opisima međa od 13. stoljeća. Usporedi srodan toponim Vrtlinovec kod Varaždinskih Toplica.
ZAVRŠJE: Dva sela s druge strane Ivančice, prvo nedaleko Belca, a drugo Završje, nedaleko Margečana.. Navodimo ovaj zanimljivi toponim stoga jer je jedan od čestih toponima koji se u istom obliku ponavljaju na više mjesta . Tipičan opisni toponim, označava uglavnom lokalitet podno brijega. U Istri, nedaleko Grožnjana selo Završje, koje se na talijanskom zove Piemonte > 'piede del monte', podnožje brda .
PRILOG: Tablice prema toponimima – lokalitetima
BEDNJA aqua Bigne (riv), 1181., CD II/168; acqua Bigne (riv), 1217., CD III/131; Bedna (riv), 1225., CD III/220 Benna ? (riv), 1329., CD IX/384; ecclesia sancti Petri de Beegna (ecc), 1334., MHEZ II; ecclesia de Tracustian (ecc), 1334., MHEZ II; Bedna (terr), 1495., POPISI; plebanus in Bednya szenth Peter (ecc), 1501., Starine 59; plebanus in Bednya (ecc), 1501., Starine 59; Bednya (terr), 1507.., POPISI; Bednye (terr), 1517., POPISI; Kaplona et Bednye (terr), 1554., POPISI; Bednye (terr), 1570., POPISI; Bednye (terr), 1578., POPISI; Bednye seu Bukoucz (terr), 1596., POPISI; Bednicza, Bedniy, parrochia Bednia sub Trkosthyan (terr, ecc), 1598., POPISI; parochiae Bednya (ecc), 1600., POPISI;
BOGACEVO Bogoce (riv), 1193., CD II/225; Bogaxum (riv), 1201., CD III/8; Bogac(t)ua (riv), 1217., CD III/131; Bogachiach (riv), 1238., CD IV/67; Bogach (riv), 1322., CD IX/54; Bogacheu (riv), 1339., CD X/348; Bagacha (riv), 1342., CD X/468; Bogachou (riv), 1368., CD XIV/79; Bogachew (cast, riv), 1386., CD XVII/20; Bogachoy (terr), 1416.,VZA VII/34; Bagacheva (terr), 1421., MHEZ VI/5; Bogatho (terr), 1495., POPISI; Bogacho (terr), 1512., POPISI; Bogachowcz (terr), 1547., VZA VII/75;
CIRKVENA Cirquena (riv), 1201., CD III/8; Cirkuena (terr), 1368., CD XIV/96; Cirkuena (riv), 1369., CD XIV/143, 148; Cyrkuena (terr), 1375., CD XV/84; Chyrkuena (terr), 1375., CD XV/99, 118; Cyrkuena (terr), 1377., CD XV/189; Cirquena (ecc), 1397., CD XVIII/156, 201; Chyrkuena (terr), 1398., CD XVIII/206; Cirkuena (terr), 1399., CD XVIII/291; Cyrkeucha (ecc), 1403., MHEZ V/160; Cirquena (vill), 1495., POPISI; Czyrquena (terr), 1507., POPISI; Cirquena (terr), 1512., POPISI; Czirkwna (mon), 1514., VZA VII/69;
ČANJEVO de genere Chanov (pop), 1265., CD V/845; Chanou (riv), 1266., CD V/873; Chanow (terr), 1290, CD VI/577; Chanou (terr), 1323., CD IX/104; Chanow (terr), 1324., CD IX/139; Chanou (riv), 1329., CD IX/384; Chanow (terr), 1334., CD X/106; Chanouch (pop), 1368., CD XIV/96; Chanouch (terr), 1397., CD XVIII/131; Chanoch (terr), 1403. STARINE XXXIX/59; Chano (terr), 1495., POPISI; Chanyowcz (terr), 1513., VZA VII/68;
ČAZMA Cesmagenses (pop), 1199., CD II/291; Chasma (terr; riv), 1200., MHEZ I/10; Cesma (riv), 1201., CD III/8; Nuovo Chasma (vill; ecc), 1232., CD III/324; Vetere Chasma (terr), 1232., CD III/323; Chasmafew (terr), 1316., CD VIII/353; ecclesia beate virginis de Chasma (ecc), 1334., MHEZ II; Chezmiche (riv), 1370., CD XIV/189;
ČVRSTEC Cuerztecz (riv), 1326., CD IX/256; Chroustuecz (ecc), 1334., MHEZ II; Cherztheuecz (terr), 1351., CD XII/22; Churuzteuech (terr), 1377., CD XV/189; Chruzcuech (terr), 1389., CD XVII/157; Cherstuech (ecc), 1397., CD XVIII/156, 201; Cherzchuecz (terr), 1412.,VZA VI/30; Chwrzthevech, (terr), 1414.,VZA VII/33; Cherzchueczfeu (terr), 1416.,VZA VII/34; Cherzthuechfew (terr), 1423.,VZA VII/39; Chersztuecz (terr), 1469., VZA VII/52; Cherzcheczu (terr), 1481., VZA VII/56; Cherztwecz (terr), 1492., VZA VII/59; Cherztwecz (ecc, terr), 1495., POPISI; Cherzthwecz (ecc), 1501., Starine 59; Cherzthwecz (terr), 1507., POPISI; Cherztwecz (terr), 1512., POPISI;
DRAVA ad Drawam (riv), 1201., CD III/8; Muram et Dravam (riv) 1203., CD III/31; portu Draue (riv), 1209., CD III/75; Drawam et Muram (riv), 1226., CD III/234; ultra Drawam (riv), 1231., CD III/305; Drava fl., Trawn und Mur die beruembten zwen flueß (riv) 1493., Weltchronik, CCLXXV CCLXXXVI-CCLXXXVII; vse zmle hrvatske i slovinske do Save i Drave (riv), 1494., MHSM I/141; z ovu stranu Derave (riv.), 1526., MHSM I/215; techenyw Drawu pomochy (riv), 1586., MHSM I/299; pomasete Drawyczw nawrachaty w grabw (riv), 1596., MHSM I/327; Habdelić, 1670., Drava: Dravusfl, -vi, m; Belostenec, 1740., Dráva: Dravus fluvius, Draus, Drarus, ri.; Jambrešić, 1742., Dravus, -i, m. Fluvius Illyrici: Drava veliki Potok. R. Drack Fluss. Dráva vize.;
DUBOVEC Dobouch (terr), 1238., CD IV/67; Dobouch (riv), 1246., CD V/272; Dobovch, (sil), 1267, CD V/920; Dobouch (terr), 1269, CD V/971; Dobouch, Dobowch (sil), 1277, CD VI/170, 173; Dobowch (ecc), 1334., MHEZ II; Dubowch (terr), 1340., CD X/405; Dobouch (terr), 1358., CD XII/366; Dobouch (terr), 1370., CD XIV/181; Dubowcz (terr), 1495., POPISI; Dobowcz (ecc), 1501., Starine 59; Dobovcz (terr), 1507., POPISI; Dobowcz (terr, ecc), 1512., POPISI;
DUBRAVA Dumbroa (pop, terr, sil), 1134., CD II/41; Dembron (terr, sil), 1163., CD II/89; Dumburou, 1193., CD II/225; Dumbrogenses (pop), 1199., CD II/291; Dumbrau (via), 1238., CD IV/68; Dumbrou (ecc), 1269., MHEZ I/128; in Dombro ecclesia beate Margarethe virginis (ecc), 1334., MHEZ II; opidum Dombro (opp), 1507., POPISI; Dombro plebani, opidum Dombro (ecc, opp), 1512., POPISI; opidum Dombro (opp), 1520., POPISI;
ÐURÐIC Sancti Georgii (terr, ecc), 1277., CD VI/170; Sancti Georgii de Glegoncza (ecc), 1439., MHEZ VI/535; Sancti Georgii (ecc), 1499., MCZ II/394; Zenth Gerg (terr), 1507., POPISI; Zenthgergh (terr), 1512., POPISI; Lemezentgyorgy (terr), 1550., VZA VIII/134;
ERDOVEC Glogoncza Melenky ? (terr), 1344., ArHAZU; filio Erdow de Kemechnicha (pop), 1384., CD XVI/369; Erdeochyna seu Glogoncha Meliky (terr), 1421. ArHAZU; Erdocz (terr), 1495., POPISI; Erdowcz (terr), 1507., POPISI; Erdovcz (terr), 1512., POPISI; Erdowcz (terr), 1533., VZA VII/73;
FARKAŠEVAC Farcasvere (terr), 1277, CD VI/170; Farcasii (pop), 1370., CD XIV/189; Farkasowcz magistri Petri (terr), 1512., POPISI; Farkasowcz lectoris Zagrabiensis (terr), 1520., POPISI;
FINČEVEC Finech (pop), 1339., CD X/348; Fynech (pop), 1367., CD XIV/47; Fynech (pop), 1368., CD XIV/79; Fynchowcz (terr), 1435.,VZA VII/42; Fynthych, Fynthincz (pop, terr), 1506., VZA VII/61;
FODROVEC Fodor (pop), 1318., CD VIII/404; Fodor (pop), 1332., CD X/12; Fodrouch, Fodor (terr, pop), 1410., MHEZ V/259; Fodrovch (terr), 1412., MHEZ V/298; Fodrowch (terr), 1423., MHEZ VI/108; Fodrowcz (terr), 1507., POPISI; Fodroczy (terr), 1560., VZA VII/77;
GLOGOVNICA Golgonisa (pred), 1175., CD II/128; Glogonicha (riv), 1201., CD III/8; Glogonicha (riv), 1207., CD III/64, Minor Glogonicha (?), 1207., CD III/64; Glogonice (vill; riv), 1209., CD III/74; Glogonica (riv), 1217., CD III/131; Glogonica, (ecc ?), 1240., MHEZ I/65; Glogonicha (terr, ecc), 1252., CD IV/426; Glogonicha (ecc), 1257., CD IV/587; Glogoncha (riv), 1276, CD VI/161; Glogoncha (riv), 1277, CD VI/170, 173; Glogonicha (ecc), 1292, CD VII/79; Glogoncha (ecc), 1303., CD VIII/39; ecclesia beati Georgii de Glogaunicha (ecc), 1334., MHEZ II; Glogoncha (riv), 1343., CD XI/67; Glogoncza Melenky (terr), 1344., ArHAZU; Glogoncha (terr), 1346., CD XI/210; Glogonycha (ecc), 1361., CD XIII/103; Glogoncha (ecc), 1371., CD XIV/285; Glogoncha (ecc), 1375., CD XV/105; Glogoncha (ecc), 1380., CD XVI/105; Glogoncha (riv), 1381., CD XVI/169; Glogoncha (ecc), 1415., MHEZ V/357; Erdeochyna seu Glogoncha Meliky (terr), 1421. ArHAZU; Glogoncha (ecc), 1421., MHEZ VI/15; Glogontza (ecc), 1430., MHEZ VI/339; Sancti Iohannis de Glagoncza (ecc), 1433., MHEZ VI/371; Sancti Georgii de Glegoncza (ecc), 1439., MHEZ VI/535;Glogoncense (ecc), 1499., MCZ II/394; Glagoncza (opp), 1507., POPISI; Galgoncha (terr), 1512., POPISI; Glogoncza (ecc), 1514., VZA VII/69; Galgoncha (terr), 1554., VZA VII/76;
GOSTOVIĆ Gozthouech (terr), 1221., CD III/175; Gostoyg (terr), 1244., MHEZ I/67; Gustowig (terr), 1245., CD IV/250; Goztouich (via), 1276, CD VI/161; Gostouich (terr), 1344., CD XI/132; Goztouich (terr), 1351., CD XII/15; Gostouych (terr), 1366., CD XIII/396;
GREGUROVEC Gregorii (cast), 1217., CD III/131; Gregorii (terr), 1254., CD IV/501; Gregorii (terr), 1344., CD XI/109; Gregorowcz (vill), 1495., POPISI; Gregwrowcz (vill), 1512., POPISI;
GUŠCEROVEC Kezchenouch (terr), 1330. CD IX/412; Sanctus Ireneus (terr,ecc), 1343., CD XI/66; Geztenowch, Keztenowch (terr), Zenterney (terr), 1357., CD XII/300; Zenth=erney (terr), 1374., CD XV/14; 1374., CD XV/14; Gestenowch (terr), 1377., CD XV/189; Zentherney (terr), 1377., CD XV/189; Geztenouch (terr), 1389., CD XVII/139; Gaztanowch (terr), 1397., CD XVIII/131; Zentherney (terr), 1397., CD XVIII/131; Kwstherowcz (ecc), 1495., POPISI; sancti Irenei (ecc), 1501., Starine 59;Kevstherowcz (ecc), 1507., POPISI; Kwccharowcz (terr, ecc), 1512., POPISI;
HAGANJ Hegen (ecc), 1326., CD IX/256; Hegen (ecc), 1334., MHEZ II; Hengum (pop), 1344., CD XI/91; Hegun (pop), 1355., CD XII/235; Hegen (pop), 1370., CD XIV/186; Hegen (pop), 1375., VZA VI/16; Hegen (ecc), 1397., CD XVIII/201; Hengen (ecc), 1419., MHEZ V/428; Hegen (ecc), 1428., MHEZ VI/241, 242; Hegen (ecc), 1501., Starine 59; Hegen (terr), 1507., POPISI; Hagen (ecc), 1512., POPISI;
HIŽANOVEC Ysani ? (terr), 1201., CD III/8; Isani (terr), 1217., CD III/131; Isan (pop), 1368., CD XIV/79; Isani (pop), 1383., CD XVI/304; Isani (pop), 1386., CD XVII/20; Isan, Ysanouch (pop, cast), 1395., CD XVIII/5; Isani, Isanowcz (pop, cast), 1396., CD XVIII/80; Ysanowcz (terr), 1451.,VZA VII/47; Isanowcz (terr), 1507., POPISI;
JAGNJEDOVAC Jagnedovch (terr), 1351., CD XII/
JALES Jalecz Ladislai Lorandych (vill), 1507., POPISI; Jalecz Ladislai (vill), 1512., POPISI;
JALŠEVAC Camicniza et Yelsewec (terr), 1225., CD-III/220; ad Jalseuec potoka (riv), 1359., CD-XII/424; fluuium Jalseuch vocatum (riv), 1380., CD – XVI/106;
JALŠEVEC Jelscich (terr), 1254., CD IV/501; Alsevch (riv, terr), 1355., CD XII/235; Stephanus filius Ioannis de Ialsouch (pop, terr), 1385., CD-XVI/406; Vahen de Jalsouech (pop, terr), 1416., VZA VII/34; Jalsavecz (terr), Tajni zemljovidi - Knjiga 9;
JALŠEVEC Alsech, fluuium Alsevch, (riv), 1344. CD-XI/91; Alsevch (riv, terr), 1355., CD XII/235;
JALŠEVEC SVIBOVECKI Dorf Jalsavecz (vill), Tajni zemljovidi - Knjiga 9;
JALŠEVEC, JALŠEVO GRMLJE Alsewcz (terr), 1477. ; villa Jalsewcz (terr), 1534. ; Jalsovcz (terr), 1507., POPISI; Jalzowcz (terr), 1512., POPISI;
Jalsouch (terr), 1362., CD XIII/145; Jalseuech (riv), 1380., CD XVI/106; Ialsouch (terr), 1385., CD XVI/406; Alsowch (terr), 1396., CD XVIII/80; Jalsouech (terr), 1416.,VZA VII/34; Jalsouch (terr), 1423.,VZA VII/39; Jalseuecz (terr), 1440.,VZA VII/43; Jalsowcz (terr), 1495., POPISI;
KALNIK Kemenic (pred; com), 1193., CD II/225; Kemenych (vill), 1201., CD III/8; Celnic (riv), 1217., CD III/131; Kemluk (terr), 1217., CD III/131; Keymuk (terr), 1221., CD III/175; Kemluk (cast), 1243., CD IV/171; Kemluk (cast), 1244., CD IV/211; Kemluk (cast), 1245., CD IV/250; Minor Kemluk (terr), 1248., CD IV/308; Kemluk (terr), 1252., CD IV/426; Kemluk (mon, ecc), 1252., CD IV/450; Kemluk (com), 1253., CD IV/473; Kemnuk (cast), 1265., CD IV/821, 827; Kemnuk (cast), 1266, CD V/873; Kemluk (terr), 1269, CD V/967; Kemluk (cast), 1270., CD VI/5; Kemluk (cast), 1291, CD VII/30; Kemluk (ecc), 1318., CD VIII/404; Maior kemluk (cast), 1322., CD IX/54; Minori Kemluk, Maiori Kemluk (ecc), 1334., MHEZ II; Maiori Kemluk (cast), 1336., CD X/214; Maiori Kemluk (cast, com), 1339., CD X/348; Minori Kemluk (com), 1343., CD XI/33; Maiori Kemluk 1343., CD XI/34; Kemluk (ecc), 1346., CD XI/205; Kemlek (via), 1348., CD XI/361; Maiori Kemluk (cast), 1349., CD XI/399, 403; Nog Kemluk (cast), 1352., CD XII/96; Minori Kemluk (cast), 1357., CD XII/300; Nogkemluk (com), 1367., CD XIV/47; Maior Kemluk, Minus Kemluk (com, ecc), 1368., CD XIV/79; Nagkemluk (cast), 1372., CD XIV/331; Maior Kemluk (cast), 1375., CD XV/95; Maior Kemluk (ecc), 1377., NAZ; Maior Kemluk (cast), 1383., CD XVI/304; Nog-Kemluk (cast), 1385., CD XVI/406; Maior Kemluk (com), 1387., CD XVII/68; Maior Kemlyuk (ecc), 1390., CD XVII/226; Maior Kemluk (cast), 1392., CD XVII/343; Maior Kemluk (com), 1395., CD XVIII/5; Maior Kewnik (com), 1396., CD XVIII/80; Kemluk (cast), 1398., CD XVIII/206; Maior Kemluk (com), 1406., VZA VI/25; Kemlyk, Maior Kemplek (cast), 1412., MHEZ V/304, 305; Maior Kemlek (ecc), 1421., MHEZ VI/5; Kemlek (cast), 1423., MHEZ VI/108; Maior Kemluk (cast), 1433.,VZA VII/41; Maior Kemlek (ecc), 1435.,VZA VII/42; Maior Kemlek (ecc), 1438., MHEZ VI/508; Kemluk (ecc), 1440., MHEZ VI/559; Maior Kemlek (cast), 1451.,VZA VII/47; Maior Kemlek (cast), 1460.,VZA VII/49; Kemlek (ecc), 1495., POPISI; Minor Kemlek, Maior Kemlek (ecc), 1501., Starine 59; Kyskemlek, Nagkemlek (cast), 1507., POPISI; Kemlek (cast), 1508., VZA VII/63; Nag Kemlek, Kis Kemlek (cast, ecc), 1512., POPISI;
KAMENICA: ecclesia de Kamennicha (ecc), 1334., MHEZ II; castellum et oppidum Kamennycza (cast, opp), 1435, AH-NRA-1592-15; CASTELUM Kamenycza abolitum (cast), 1460., AH-NRA-1525-42; in oppido Kamenycza (opp), 1483., AH-ACA-21-21; dividit terras clavstri et castri Tracoston et Kamenicha (cast), 1487., Dočkal, 37-38; plebanus de Kamennycza (ecc), 1501., Starine 59; Trakonstan et Kamynycza domini Johannis Gywlay (cast), 1517., POPISI; oppidum Kamenicza, superior Kamenicza (opp), 1598., POPISI;
KAMEŠNICA Camennj (riv), 1201., CD III/8; Camesnica (riv), 1217., CD III/131; Kemesnice (terr), 1221., CD III/175; Kamasnicha (terr; riv), 1221., CD III/175; Camicniza (?),1225., CD III/220; Kamechnicha (riv), 1244., MHEZ I/67; Camesnicha (riv), 1238., CD IV/68; Kemechnice (riv), 1249., CD IV/351; Kemychnice (riv), 1280, CD VI/298; Kamechnycha (riv), 1357., CD XII/300; Kamechnicha (terr), 1364., VZA VI/14; Kamechnicha (ecc, loc), 1377., NAZ; Kamechnicha (cast), 1380., CD XVI/106; Kemechnicha (terr), 1384., CD XVI/369; Kemechycha (terr), 1397., CD XVIII/131; Kamechnicza (vill), 1495., POPISI; Kamenycza (vill), 1507., POPISI; Kamechnycha (vill), 1512., POPISI;
KLENOVEC Clenounich (riv), 1201., CD III/8; Klenovecz (terr), 1312., ArHAZU; Kelanouech (riv), 1339., CD X/348; Clenouch (riv), 1342., CD X/468; Klenoucz alias Wygnarcz (terr), 1342., ArHAZU; Clenouch (riv), 1360., CD XIII/19; Clenouch (riv), 1398., CD XVIII/206; Klenocz (terr), 1507., POPISI; Klenowhch (terr), 1512., POPISI;
KOMARNICA (NOVIGRAD PODRAVSKI) Camarniza (terr), 1201., CD III/8; nobilium de Camarcha (pop), 1262., CD V/734; in Kamarcha sitam prope ecclesiam beate virginis iuxta aquam Kamarcha, molendini in Kamarcha (vill, ecc, riv), 1279. , CD III/280; ecclesia beatissimi regis Ladizlai de Kamacha (ecc), 1334., MHEZ II; Kamarcza, zenth Clara plebani (terr, ecc), 1495., POPISI; Komarcza plebani zenth Clara (terr, ecc), 1507., POPISI;
KONJSKA Konzka (terr), 1232., CD III/323; Conzka (riv), 1265., CD IV/829; Konzka (terr), 1351., CD XII/21; Konzka, Kuzka (terr, riv), 1360., CD XIII/11; Konzka (riv), 1362., CD XIII/153; Canouicha ? (riv, terr), 1363., CD XIII/209; Kyskonszka (terr), 1366., CD XIII/422; Konizka, Konschicha (terr, riv), 1367., CD XIV/12, 15; Konzka (terr), 1369., CD XIV/129; Kanyeuicha (terr), 1370., CD XIV/193, 204; Konyzka (terr, riv), 1373., CD XIV/388 407; Konzka (riv), 1374., CD XV/8; Kaneuicha, Canyoch (terr), 1378., CD XV/291, 293, 296; Konzka (riv), 1380., CD XVI/108; Konzka (terr), 1388., CD XVII/123; Konzka (terr), 1507., POPISI; Konzka (terr), 1512., POPISI;
KOPRIVNICA riuulum Coprumich (riv), 1217., CD III/131; magna via versus Koproncham (vill), 1316., CD VIII/349; fratribus minoribus de Cuproncha (ecc), 1321., CDHA I; eccl beati Nicolai de Koproncha (ecc), 1334., Starine; Kaproncha (riv), 1336., CD X/187; Kapruncha (vill), 1337., CD X/230; Kapruncha (civ), 1346., CD XI/206; Kapruncha (civ), 1353., CD XII/107; Kapruncha (civ), 1356., CD XII/280; Habdelic, 1670., Kopriunicza = Capronca, -æ, f.; Belostenec, 1740., Koprivnicza, tvergya u Sclavonie = Kapronca, -æ; Jambrešic, 1742., Caproncza, -æ, f. = Koprivnicza, Caprenitz, eine Vestung in Croatien, Kaprontza;
KORUŠKA Corusca (riv), 1217., CD III/131; Minor Corusca (riv), 1217., CD III/131; Corusca (riv), 1252., CD IV/426; Corusca (terr), 1265., CD IV/827; Koruska (riv), 1348., CD XI/361; Koruska (terr), 1351., CD XII/22; Koroska (ter), 1352., VZA VI/10; Koroska (terr), 1359., CD XII/424; Coruscamellek (terr), 1364., VZA VI/14; Koroska (riv), 1381., CD XVI/169; Koruska (terr), 1389., CD XVII/157; Koruska (terr), 1405., VZA VI/23; Koruska (terr), 1412.,VZA VI/30; Koroska (terr), 1414.,VZA VII/32, 33; Koroska (terr), 1416.,VZA VII/34; Koruska (terr), 1423.,VZA VII/39; Koroska (terr), 1463., VZA VII/51; Koruska (terr), 1469., VZA VII/52; Sancta Elena (terr), 1477., VZA VII/54, 55; Koruska (terr), 1481., VZA VII/56; Koruska (terr), 1492., VZA VII/58; Sancte Elene (ecc), 1501., Starine 59; Koroska (terr), 1512., POPISI; Sancta Elena, Koroska (terr), 1514., VZA VII/69; Korwska (terr), 1533., VZA VII/72, 73; Zenthylona Koroska (cast), 1554., VZA VII/76; Koroska Zenthylona (terr), 1560., VZA VII/77;
KOZJI HRBET mons qui vocatur dorsum capre (mon), 1217., CD III/131; Coziherbet (via), 1225., CD III/220
KRAČEVEC Crachun (pop), 1343., CD XI/34; Karchouch (terr), 1367., CD XIV/47; Krachowcz (terr), 1512., POPISI; Krayachewecz (vill), 1598. POPISI;
KRIŽEVCI Kris (com), 1193., CD II/225; Crisiene (loc), 1209., CD III/74; Crisiensis (meta, via), 1217., CD III/131; Kris (cast), 1221., CD III/175; Crisiensis (cast; terr), 1225., CD III/220; Crisiensis (cast), 1225., CD III/221; Kyris (ecc), 1232., CD III/324; Kyris (cast), 1238., CD IV/67, 68; Crisiensis (cast), 1249., CD IV/351; Crisio (vill, com, terr), 1252., CD IV/426; Crisiensis (com), 1265., CD IV/827; Crisiensi (cast), 1267, CD V/920; Crisiensis (cast), 1269, CD V/967; Crisiensi (vill), 1269, CD V/976; Crisiensis (cast), 1276, CD VI/161; Crisiensis (com), 1307., CD VIII/128; Krisiensi (com), 1316., CD VIII/353; Crysiensi (com), 1324., CD IX/139; Crisiensi (ecc), 1325., CD IX/184; Crisio (ecc), 1326., CD IX/256; Crisiensis (com), 1332., CD X/12; Crisio (ecc), 1334., MHEZ II; Crysiensis (com), 1337., CD X/230; Crisiensis (com, ecc, vill, pop), 1346., CD XI/205, 215; Crisiensi (vill), 1348., CD XI/361; Crisyensi, Crisium (vill, com), 1351., CD XII/24, 27, 31; Crisyensis (cast), 1355., CD XII/203; Crisiensis (com), 1359., CD XII/424; Crisiensis (com), 1367., CD XIV/12, 15; Crisiensis (com), 1369., CD XIV/143; Crysio (loc), 1373., CD XIV/407; Crisio, Crisii (loc), 1374., CD XV/7, 8; Crisyensis (com), 1375., CD XV/84; Criseuch (loc), 1375., MCZ V/21; Crisiensis (vill, ecc), 1382., CD XVI/210, 237; Crisyensi, Crisii (com, vill), 1397., CD XVIII/131; Crisiensis (com), 1398., CD XVIII/206; Crisyensis (com), 1399., CD XVIII/291; Crisio (ecc), 1401., MHEZ V/108, 127; Crisiensis (com), 1403. STARINE XXXIX/46; Crisiensis (civ), 1405., VZA IV; Crisii (ecc), 1407., MHEZ V/220; Crisiensis (com), 1412.,VZA VI/30; Crisiensi (opp), 1433., MHEZ VI/387; Crisiensis (com), 1463., VZA VII/51; Crisiensi (com), 1477., VZA VII/53, 54; Crisiensis (com), 1483., VZA VII/57; Crisiensi (com), 1492., VZA VII/58, 59; Crisiensis (civ), 1494., VZA IV; Crisiensis (civ, ecc), 1495., POPISI; Krwtz (civ), <1500., Starine 38/132 str.; Inferior civitas Crisiensi, Superior civitas (civ), 1507., POPISI; Crisiensi (com), 1508., VZA VII/62, 63; Crisiensi (com), 1509., VZA VII/64, 65; Crisiensis (com), 1513., VZA VII/67; Crisiensis (opp, civ, ecc), 1512., POPISI; Krisevci (loc), 1527., MHSM I/218, 220; Crisevac (loc), 1528.; Crisiensi (com), 1560., VZA VII/77; zwdecz kryseweczke graczke mege (civ), 1586., MHSM I/298; Jambrešić, 1742., Crisium, -ii, n. Georg.: Krisevecz. Creütz, zugleich Könnigliche Freye Stadt und Vestung in Croatie, Kereszt várossa;
LEMEŠ Lemeso
(terr), 1411., MHEZ V/278; Lemes (terr), 1499., MCZ II/394; Lemezentgyorgy
(terr), 1550., VZA VIII/134;
LONJA Lonya (riv), 1244., MHEZ I/67; Lana (riv), 1245., CD IV/250; Lona (ecc),
1334., MHEZ II; Lanya (riv), 1346., CD XI/211;
LJUBELJ Lubel (mon), 1217., CD III/131; Lubel (mon), 1225., CD III/220
LJUBEŠCICA Lubesiza (riv), 1217., CD III/131;Lwbeschycza (vill), 1495.,
POPISI; Lwbwschycza (terr), 1507., POPISI; Lywbeschycha (terr), 1512., POPISI;
LEPOGLAVA: Lepaglawa (cast), 1399., CD XVIII/292; ecclesiam claustri nostri de Lepaglawa (ecc, clst), 1455., VZA; Lepaglawa heremitarum (clst), 1507. POPISI; claustrum Lepaglawa fratrum heremitarum (clst), 1513., POPISI; Lepoglawa fratrum heremitarum (clst), 1517., POPISI; v klostrw Lypoy glawy prebywaywchy w Varasdynzkoy warmegye (clst), 1576., MHSM I/287; monasterium croatice Lepoglava nuncumpratum Pulchrum Caput latinae significans (clst), > 1764., Benger Synopsis;
LONJA: Lonya (riv), 1244., MHEZ I/67; Lana (riv), 1245., CD IV/250; Lona (ecc), 1334., MHEZ II; Lanya (riv), 1346., CD XI/211;
MIHOLEC Sancto Michaele (via), 1244., CD IV/211; Sancto Michaele (via), 1252., CD IV/426; Sancto Michaele (ecc), 1325., CD IX/184; Sancto Mychaele (terr), 1342., CD X/468; Beati Michaelis (vill), 1409., LEV-KOZ/VIII; Zent Mihal (vill), 1409., MHEZ V/253; Sancto Mychaelel (ecc), 1410., MHEZ V/259; Sancto Mychaele (terr), 1412., MHEZ V/298; Sancto Michaele (ecc), 1423., MHEZ VI/108; Zent Mihal (vill), 1423., MHEZ VI/111; Sancti Michaelis de Micholautz (ecc, vill), 1430., MHEZ VI/339; sancti Michaelis (ecc), 1501., Starine 59; Zenthmihal (opp), 1507., POPISI; Zenth Myhal (opp), 1512., POPISI;
MIKOVEC Mykov (terr), 1336., CD X/187; Myke (terr), 1340., CD X/405; Mykow (pop), 1346., CD XI/211; Myke (terr), 1369., CD XIV/143; Myke (pop), 1381., CD XVI/169; Myke (pop), 1384., CD XVI/369; Myke (pop), 1390., CD XVII/209; Mykowcz 8terr), 1495., POPISI;
OBREŽ Obres (terr), 1339., CD X/348; Obres (terr), 1344., CD XI/109; Ebres (mon), 1368., CD XIV/79; Ebres (terr), 1377., CD XV/186, 189; Obres (terr), 1382., CD XVI/237; Ebres (terr), 1435.,VZA VII/42; Ebresy (pop), 1513., VZA VII/68;
OREHOVEC Orchoech (riv), 1217., CD III/131; Orihauch (terr), 1330. CD IX/412; Orehouch (terr), 1370., CD XIV/181; Orehouch (riv), 1395., CD XVIII/23; Orehouch (terr), 1397., CD XVIII/131; Orehovch (terr), 1405. STARINE XXXIX/86; Orehoucz Szent Peter (vill), 1414., MHEZ V/342; Orehoucz (ecc), 1421., MHEZ VI/5; Orehowcz (terr), 1463., VZA VII/51; Orehowcz (terr), 1477., VZA VII/54, 55; Orehowcz (terr), 1495., POPISI; Orehovcz (ecc), 1501., Starine 59; Orehovcz (terr), 1507., POPISI; Orehowcz, Orehoych (terr), 1509., VZA VII/64, 65; Orehowcz (terr), 1512., POPISI; Oreghowcz (terr), 1547., VZA VII/75;
OSUÐEVO Ozugio (terr), 1378., CD XV/287; Ozudyo (terr), 1381., CD XVI/169; Ozwgyo (terr), 1512., POPISI;
PAKA: Paka (riv), 1266, CD V/873; Paka (riv), 1329., CD IX/384;
POLJANA Polana (terr), 1267, CD V/920; Polana (terr), 1277, CD VI/170, 173, 180; Polana (terr), 1279, CD VI/243; Polana, Pollanna (terr, riv), 1340., CD X/405; Polanya (terr), 1383., VZA VI/18; Polanya (terr), 1390., CD XVII/209; Polyana (terr), 1406. STARINE XXXIX/104; Polanya (terr), 1495., POPISI; Polyana (terr), 1506., VZA VII/61; Polyana (terr), 1507., POPISI; Polana (terr), 1512., POPISI; Polyana (terr), 1513., VZA VII/68;
POTOČEC Potochech (riv), 1348., CD XI/361;
POTOK Patak (terr), 1385., CD XVI/406; Pattak (cast), 1405., VZA VI/24; Potok (terr), 1406., VZA VI/25; Pathak (terr), 1421., MHEZ VI/5; Patak (terr), 1435.,VZA VII/42; Pathaky (pop), 1445.,VZA VII/46; Pothocz ? (terr), 1445.,VZA VII/46; Pathak (terr), 1460.,VZA VII/49; Pathak (terr), 1477., VZA VII/53, 54, 55; Pathak (terr), 1483., VZA VII/57; Pathak (terr), 1492., VZA VII/59; Pathak (terr), 1495., POPISI; Pathak (terr), 1506., VZA VII/61; Pathak (terr), 1507., POPISI; Pathak (terr), 1508., VZA VII/62 63; Pathak (terr), 1509., VZA VII/65; Pathak (terr), 1512., POPISI; Pathak (terr), 1513., VZA VII/67; Potoky (terr), 1554., VZA VII/76;
PRESEČNO Prezechna (riv), 1266, CD V/873; Prezechna (riv), 1329., CD IX/384; Preseka (ecc), 1334., MHEZ II; Prezechna alio nomine Gorynouch (terr), 1397., CD XVIII/131; Prezechnafew (terr), 1433.,VZA VII/41; Prezechna (terr), 1495., POPISI; Prezechnafew (terr), 1512., POPISI; Prezechno (vill), 1598. POPISI;
RAŠĆANI Hraschan (terr), 1495., POPISI; Hraschan (terr), 1507., POPISI; Hraschan (terr), 1512., POPISI;
RAVEN Rawenni (riv), 1232., CD III/324; Rauun (terr), 1238., CD IV/68; Ravn (terr), 1249., CD IV/351, 359; Rauen (terr), 1367., CD XIV/26; Rauen (terr), 1369., CD XIV/143; Rauen (terr), 1370., CD XIV/186; Rauen (terr), 1374., CD XV/7; Rauen (terr), 1375., CD XV/84, 118; Rauen (terr), 1376., CD XV/141; Rauen (terr), 1381., CD XVI/169; Rauen (terr), 1384., CD XVI/369; Rauen (terr), 1395., CD XVIII/23; Rawen-Zenthlaczlo (terr), 1422., ArHAZU; Rawen (vill), 1495., POPISI; Rawen (terr), 1507., POPISI; Raven (terr), 1512., POPISI;
REMETINEC: Remethyncz domini Balthasaris Bathyany (terr), 1507., POPISI; Remethyncz domini Balthasaris de Bachan (terr), 1512., POPISI; Remethyncz (terr), 1598., POPISI,
SUDOVEC: Wzudouch (cast, terr), 1411., ArHAZU; Zudowcz (vill), 1598. POPISI;
TKALEC Caliss ? (terr), 1217., CD III/131; Laga (terra), 1221., CD III/175; Caluch (terr), 1226., CD III/235; Kalez (terr), 1507., POPISI; Kalez (terr, ecc), 1512., POPISI;
TRAKOŠĆAN: ecclesia de Tracustian (ecc), 1334., MHEZ II; Trakkenstein (cast), 1399., CD XVIII/292; sub Trakenstein (opp), 1483., AH/ACA-21-21; Tracoston (cast), 1487., Dočkal, 37-38; Thrakostain (cast), 1494., Starine 38; Trokensthan (cast), 1496., ArHAZU; Trakostain (cast), 1504., ArHAZU; Trakostain cum pertinentiis Johannis Gyulay, Tracostyan plebani, (cast, ecc), 1507. POPISI; castrum Thrakwschyan cum pertinentiis Johannis Gyulay (cast), 1513., POPISI; Trakonstan et Kamynycza domini Johannis Gywlay (cast), 1517., POPISI; plebani sub Trakostan (ecc), 1570., POPISI;
VARAŽDIN: Garestin (com), garestiensibus (pop), 1181., CD II/168; Gaurastino (terr), 1201., CD III/8; Warasd (vill), 1209., CD III/75; Worosd (vill), 1217., CD III/131; Worost (vill), 1220., CD III/161; Worosd (vill), 1225., CD III/220; Worosd (port), 1232., CD III/325; Vorosd (com), Vorosdino (terr), 1238., CD IV/44; Worosdino (com, vill), 1242., CD IV/150; Worosd (vill), 1254., CD IV/501; Vorosdiensis, Varasdiensis, Vorosd (com, terr, vill), 1258., CD V/625; Worosd (vill), 1270., CD V/995; Worosdino (vill), Worosdi(n)ensis (com, cast), 1273., CD VI/41; ecclesia sancti Vencezlai et ecclesia beatissimi Bartholomei apostoli de Varasdino (ecc), 1334., Starine; zodecz Warasdynzke graczke megye (civ), 1587., MHSM I/302;
VINIČNO Vinichna (mon), 1336., CD X/214; Vinichna (terr), 1346., CD XI/211; Vinichna (terr), 1367., CD XIV/47; Vynychno (terr), 1435.,VZA VII/42; Vinichno (terr), 1495., POPISI; Wynychno (terr), 1512., POPISI; Wynychno (terr), 1513., VZA VII/68;
VISOKO Wyzoka (riv), 1343., CD XI/34; Vyzoka (terr, riv), 1372., CD XIV/331;Wzoka (terr, ecc), 1375., CD XV/95; Vyzoka (terr), 1406. STARINE XXXIX/104; Sancte Trinitatis de Wyzoka (terr, ecc), 1433.,VZA VII/41; Wyzoka (terr), 1443., MCZa II/135; Vyzoka (terr), 1444.,VZA VII/45; Wyzoka (terr), 1452., MCZa II/162; Wyzoka (terr), 1453., MCZa II/174; Vyzoka (terr), 1495., POPISI; Wyzoka (ecc), 1501, Starine 59; Wyzoka (terr), 1507., POPISI; Wyzoka (terr), 1512., POPISI;
VOJNOVEC Voyn (terr), 1246., CD IV/272; Voyni (terr), 1266., CD V/886; Woyni (pop), 1339., CD X/348; Woyn (pop), 1344., CD XI/109; Voynouch, Boynouch (terr, vill), 1368., CD XIV/79; Woynouch (cast), 1386., CD XVII/20; Woynouch (vill), 1390., CD XVII/226; Woynouch (vill), 1393., CD XVII/349; Woyn (pop), 1396., CD XVIII/80; Woynowcz (terr), 1495., POPISI; Woynowcz (terr), 1507., POPISI; Woynowcz (terr), 1512., POPISI;
VRH Horh (mon), 1266, CD V/873; Horh (mon), 1329., CD IX/384;
VRTLIN Vertlina (riv), 1209., CD III/74; Minor Vertlina (riv), 1209., CD III/74; Vertlen (riv), 1252., CD IV/426; Wertelin Bach (riv), 1782., Tajni zemljovidi;
VUKŠINEC Wlkcheuich (terr), 1336., CD X/214; Vokachincz (terr), 1495., POPISI;
ZAVRŠJE: Zawersye (terr), 1507., POPISI; Zawersya (terr), 1517., POPISI;
ŽIBRINOVEC Sibrinowcz (terr), 1477., VZA VII/54, 55; Sybryn (pop), 1492., VZA VII/59; Sybrinowcz (terr), 1495., POPISI; Sybrynocz (terr), 1507., POPISI; Sybryn (pop), 1508., VZA VII/62; Sybrin (pop), 1509., VZA VII/64; Sybrynowhcz (terr), 1512., POPISI;
Objavio sam u vezi s temom:
'Ecclesia beati Georgii de Glogaunicha - ubikacija župe iz popisa župa zagrebačke
biskupije iz 1334. godine', Muzejski vjesnik 20, Sesvete 1997.
'Ubikacija župe beati Georgii de Glogaunicha - istraživanja u povodu arheoloških
iskapanja u Glogovnici', VjMIK 3-4, Zagreb 1998.
'Neki
problemi toponomastike križevačke županije i područja uz rijeku Dravu',
referat na znanstvenom skupu 'Ekohistorija
podravskog višegraničja', Koprivnica 2003. publicirano na webu www.podravina.net
'Toponomastika Varaždinske županije i ponešto podravlja', Kaj 4-5, Zagreb
2004.
'Građa za toponomastiku i hagiografiju kalničkog kraja', Cris 1/2004., Križevci
2005.
'Građa za srednjovjekovnu toponomastiku visočkog kraja', u knjizi 'Visoko',
Varaždinske toplice 200
'Jalša
ili Joha – toponomastičke teme', Cris 1/2005., Križevci 2006.
'Dub (-) u toponimiji', Kaj 4, Zagreb 2006.
Spisak kratica korištenih u tablici:
CD - Codex Diplomaticus
VZA - Vjesti Zemaljskoga arkiva
POPISI - Adamček - Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u 15. i 16.
stoljeću, Zagreb 1976.
MHEZ - Monumenta Historica Ecclesiae Zagrabiensis
STARINE - Starine JAZU / HAZU
MHSM - Monumenta Historica Slavorum Meridionalem
Tajni zemljovidi - Tajni zemljovidi bečkog Ratnog arhiva 18 - 19. stoljeća
Copyright © www.zdenko-balog.com 2006. All Rights
Reserved
On Web since Dec. 27th 2006
Last update Mar. 8th 2007
webmaster
